Istranin u vrtlogu pravosuđa i politike

S osobitim interesom pročitao sam dijelove knjige čovjeka koji je sudjelovao u razvoju hrvatskog pravosuđa gotovo kroz 50 godina; i to kao sudac Općinskog i Okružnog suda u Puli, predsjednik oba ta suda, javni tužilac Hrvatske, sudac Vrhovnog suda Hrvatske i odvjetnik.

Da bi shvatili korijene sadašnjih problema pravosuđa moramo utvrditi početnu situaciju. S kakvim pravosuđem Hrvatska ulazi u višestranačje i fazu samostalne države. Ova knjiga ruši više tabua koji se već 30 godina šire o „mračnom dobu komunizma“ u kome se zatvaralo za krivo izgovorenu riječ. U okviru tog „mračnog komunizma“ pokušavaju se plasirati teze o poslušnom pravosuđu koje je na ljestvici komunističkog zla pri vrhu, odmah iza UDB-e.

Javni prostor zatrpava se tvrdnjama i kvalifikacijama, bez realnih podatka i analiza.

Nosioci javnih političkih i pravosudnih funkcija prije 1991. uglavnom su se povukli u anonimnost, što zbog godina, što zbog mirnog života. Mnogi su naravno i otišli s ovoga svijeta. Zato je ova knjiga dragocjena, jer iz pera jednog od čelnika pravosudne vlasti, realno progovara o tadašnjem pravosuđu. A stanje u pravosuđu u zadnjoj fazi SFRJ i radnje HDZ-a u odnosu na to pravosuđe ključni su za razumijevanje današnje krize u pravosuđu.

Moje osobno mišljenje, kao i mišljenje mnogih koji su 80-tih godina radili u pravosuđu, je da nivo pravosuđa koji smo dosegli sredinom 80-tih i držali do 1991. u našem pravosuđu ni danas nije dosegnut.

U tom periodu, srpanj 1986., Rudolf Frančula postaje javni tužilac Hrvatske (danas glavni državni odvjetnik).

Anto Nobilo