

Gotovo punih pola stoljeća, još od sredine šezdesetih godina kada je počeo objavljivati prve književne kritike u Vjesniku, književni i glazbeni kritičar, polemičar i esejist Igor Mandić (1939.) bio je i ostao jedinstvena figura domaće književnosti i novinarstva. Ne bojeći se kompromitiranja, pod motom da je „pisac specijalist opće prakse“, svojim tekstovima o vrlo širokom spektru socio-kulturoloških fenomena (od poetike krimića i vina, avangardne glazbe, komentara političkih i društvenih zbivanja pa do erotike i kulinarstva), ovaj naš osebujni kritičar neprestano izaziva kontroverze i plijeni zanimanje domaće javnosti.
O autoru
Igor Mandić rođen je 20. studenoga 1939. g. u Šibeniku, od roditelja Ade (rođ. Širola, 1908. – 1956.) i Emila (1894. – 1970.). Maturirao je na Klasičnoj gimnaziji u Splitu 1958., a diplomirao 1963. na Katedri za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 1966. do 1993. bio je zaposlen u NIŠRO Vjesnik, a u dnevniku Vjesnik bio je tijekom 2000. i glavni urednik.
Iz knjige:
Sutradan sam spreman da opatrnem i onoga koji me jučer pohvalio, ako to nađem za shodno...
U kritičarskom poslu čovjek mora imati srce, hrabrosti i znanja...
Ne tražim uspjeh kod pojedinih ličnosti i institucija, nije mi stalo da izražavam rukoljube damama naših istaknutih pijanista jer mi nije stalo do te naše, da tako kažem, građanske karijere, nego do nečega drugog...