Priče o utjesi

U knjizi Priče o utjesi zastupljene su tri nešto duže pripovijesti, možda bi netko rekao da su to čak tri kraća romana. Priče su izgrađene na tri različita susreta u tri različita europska grada, tri žene (ili je to možda jedna i ista žena, Norvežanka?) slučajno susreću dvojicu muškaraca i jednu ženu i s njima stupaju u intimnu vezu. Ali, je li tu baš sve slučajno, i što je to što bi u tome svemu (slučajnome?) mogla biti utjeha?

Ove su priče zapravo priče o ljubavi, ma što ona značila, priče o istraživanju tijela i tjelesnosti u kojoj, ipak, u najvećoj mjeri do izražaja dolazi tjelesnost teksta. Ispunjene su i nježnošću i grubošću, grubom nježnošću i nježnom grubošću, ispunjene žudnjom za drugim i drukčijim, ali i uvjerljivim istraživanjem samoće i zajedništva i raznih inačica intimnosti.