

Kao što ime knjige nagovještava (lat. in fine – na kraju, u konačnici, naposljetku), riječ je o samom kraju, o zadnjim trenucima života protagonista, protkanim rezignacijom i apsurdom. Njegovo polagano i mučno propadanje prati odumiranje sintakse, nestajanje stilskih odlika, ogoljenost teksta, te sve više prevladava isprekidani i nepovezani unutarnji monolog.