Hrvatsko mišljenje

„Hrvatsko mišljenje“ je svjedočanstvo i sjećanje na borbu za slobodnu Hrvatsku te rad i zalaganje Branka Salaja za slobodu mišljenja, demokraciju i modernu državu. Preporučam knjigu svima koji žele znati više o borbi za demokraciju, povijesnim događajima i ljudima te o zalaganjima jednog čovjeka za bolju budućnost. Knjiga je vrijedno povijesno štivo za buduće naraštaje. – akademik Davorin Rudolf

Autor knjige je Branko Salaj (Zagreb, 8. kolovoza 1932. – Stockholm, 28. rujna 2022.), makroekonomist i politolog, konzultant i publicist u Švedskoj, ministar informiranja u Vladi demokratskog jedinstva RH, od kolovoza 1991. do kolovoza 1992., veleposlanik u Francuskoj (1992. – 1995.) i Nizozemskoj (1995. – 1997.), ravnatelj Hine (1997. – veljača 1999.).

Bio je redovitim članom Hrvatskog diplomatskoga kluba od osnutka. Bio je nositelj Reda kneza Branimira s ogrlicom i Reda Danice hrvatske s likom Antuna Radića, a bio je i počasni predsjednik Hrvatsko-švedskoga društva.

Knjiga „Hrvatsko mišljenje“ sastoji se od 10 poglavlja koja sadrže dokumente, pisma i reagiranja na medijske napise, sjećanja na ljude i događaje, kritička razmišljanja o odnosima domovina-dijaspora  te članke o preporodu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i osuvremenjivanju hrvatskog sela, čime se bavio posljednjih godina.

Poglavlja 1 do 4 donose osvrte na razdoblje od 1963. – 1986. godine.

Branko Salaj se, još kao student Koledža za Slobodnu Europu, počeo isticati kao borac i ambasador demokratske misli zalažući se za studije naše nacionalne povijesti i time povezanih pitanja na Koledžu. Smatra da će to doprinijeti stvaranju ljudi koji će stvoriti ujedinjenu Europu oslobođenu straha, ljudi koji će se intelektualno boriti za cilj obaranja svih prepreka među narodima. „Mi bismo mogli pokazati da nismo Europljani koji misle hrvatski, nego Hrvati koji misle europski.“

U suradnji s krugom hrvatskih radnika u Jönköpingu 1965. – 1970. anonimno uređuje, na švedskom jeziku, bilten Kroatisk opinion (Hrvatsko mišljenje) s kritičkim člancima i obradama domovinskih i stranih publikacija o jugoslavenskoj, posebice hrvatskoj stvarnosti. U knjizi su prikazani neki od originalnih članaka i prijevodi. U Predgovoru prvom broju KOP-a autor kaže: „Naša je namjera da usmjerimo pozornost onih koji stvaraju javno mišljenje na prilike za koje se može očekivati da će dovesti do vrijednosnog i istraživačkog pristupa koji je prisutan na područjima gdje su novinski izvori dostupniji. Nadamo se da ćemo bogatijim izborom informativnih materijala pridonijeti da se prevlada jaz koji prečesto postoji između prikaza promjena u Jugoslaviji u švedskim medijima i vlastitih iskustava, odnosno onih koja su doprla do nas. Taj je jaz štetan – on pridonosi otuđivanju useljeničkih skupina i time stvara pogodno tlo za ekstremistička usmjerenja koja želimo zaustaviti u samom začeću… KOP će uglavnom sadržavati tri vrsti materijala: Prijevode važnijih članaka iz zapadnog tiska, pretiske dokumenata i članaka iz Jugoslavije, prije svega Hrvatske, kao i naše vlastite komentare, ali vrlo ograničeno – smatramo da izvorni materijali trebaju govoriti sami za sebe.“

Svrha njihovih članak bila je informirati, a ne miješati se neposredno u borbu iako su ih mediji u Jugoslaviji pokušavali prikazati desnim ekstremistima.

Branko Salaj zalagao se i za hrvatski jezik. „Centralistički vlastodršci u Beogradu pokušali su u pogledu ključnog medija – jezika – nametnuti mišljenje da su hrvatski i srpski samo jedan jezik s dvije varijante, srpskohrvatskim i hrvatosrpskim… Razlike u pismu latinskog i ćiriličnog alfabeta samo su manji dio razlika između hrvatskog i srpskog jezika. Oni se značajne razlikuju i u riječima, izgovoru i tvorbi rečenica – zato je npr. vrlo lako razlikovati srpski tekst od hrvatskog čak i onda kada su oba teksta ispisana latiničkim znakovima. To je konkretna pozadina zahtjeva hrvatskih jezikoslovaca.“

Poglavlja 5 i 6 sadrže dokumente, pisma i reagiranja u razdoblju od 1994. do 2012. godine.

Nakon prvih demokratskih izbora 1990. Salaj postaje članom Ustavotvorne komisije Sabora. Tijekom privremenog boravka u Hrvatskoj od prosinca 1990. do kraja ožujka 1991. djeluje kao savjetnik predsjednika Tuđmana i predlaže okvirna načela moderniziranja središnje državne uprave, potiče osposobljavanje sustava javnih telekomunikacija za očekivane ratne prilike i zauzima se za digitaliziranje državne uprave.

U Poglavlju 7 su autorova sjećanja na ljude i događaje, u Poglavlju 8 su Kritička razmišljanja o odnosima domovina – dijaspora, Poglavlje 9 govori o njegovoj borbi za hrvatsko selo i prehrambenu održivost (Od 2009. godine se angažira na preporodu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i osuvremenjavanju hrvatskog sela po zapadnoeuropskom uzoru, koordinira stvaranje i rad nadstranačke stručne skupine Živo selo te sudjeluje u radu Stručnog vijeća Udruge OPG Hrvatske Život.), a Poglavlje 10 govori o ulozi medija u hrvatskoj demokraciji.

U medijskim nastupima nakon napuštanja javnih dužnosti Salaj kritizira odnos službene politike dviju vlada spram nekih uvjetovanja EU u predpristupnom postupku Hrvatske i zalaže se da Hrvatska inzistira na dosljednom poštovanju načela međunarodnog prava.