Hrvatska - nacija kulture

U knjizi je naglasak stavljen na promišljanje prepoznatljivosti nacije na temelju segmenta njezine glazbene kulture te redefiniranju hrvatskog kulturnog identiteta s pozicije glazbe. Propitivala se primjenjivost uspješnog austrijskog modela "nacije kulture" (koji se potiče kao važna komponenta austrijskog imidža) na Hrvatsku.

Prikazan je glazbeni segment u isticanju specifičnosti tijekom formiranja kulturnog identiteta nacije, a teorija o neapsolutnosti identiteta koji se konstituiraju novom uspostavom mjerila i granica, koristila se u prikazu mogućnosti redefiniranja hrvatskog kulturnog identiteta na primjerima festivalske politike. Brendiranje zemlje, proces u kojem se iskazuju i naglašavaju različitosti i jedinstvenosti države, upotrijebljen je kod prikaza načina postizanja prepoznatljivosti i modaliteta primjene u kulturnom segmentu.

Detaljno je razrađena važnost identitetske homogenizacije nacije upotrebom kulturnog faktora te prikazan povijesni razvoj Hrvatske i Austrije u kulturnom i opće-političkom segmentu. Prikazom kulturne politike na općenitoj razini te putem hrvatskih strateških dokumenata, ukazano je na sredstva pomoću kojih je moguće redefinirati hrvatski kulturni identitet. Sumiranjem povezanosti imidža i identiteta zemlje s kulturnom politikom, prikazani su načini njene primjene pri ostvarivanju prepoznatljivosti u međunarodnom kontekstu.

Usporednom analizom kulturnih politika Hrvatske i Austrije, ustanovljene su različitosti u povijesnom razvoju dviju zemalja te uočena potreba reorganizacije modela hrvatske međunarodne kulturne suradnje s ciljem pozicioniranja kulture kao jednog od najvažnijih faktora izgradnje imidža zemlje.

Analizom fenomena festivala promišljalo se zadobivanje kulturne prepoznatljivosti u širem kontekstu. Prikazom razvoja festivalskih organizama, posebice glazbenih, sažele su se mogućnosti proširenja dijaloga na nacionalnoj i internacionalnoj razini. Istraživanja strukture Salzburških svečanih igara i Splitskog ljeta u povijesnoj, programskoj, koncepcijskoj, organizacijskoj i recepcijskoj perspektivi, ukazala su na mogućnost iskorištavanja potencijala Splitskog ljeta, pod pretpostavkom ciljanog promišljanja preciznije festivalske koncepcije te uključivanjem svih čimbenika u procesu jasnog kulturno-političkog pozicioniranja festivala, kao mogućeg kulturnog brenda u svrhu kreiranja imidža Hrvatske kao "nacije kulture".