Pukotina vremena prolazi kroz moje srce

„Pukotina vremena prolazi kroz moje srce“ citat je iz djela Heinricha Heinea, koji je austrijsku književnicu Herthu Pauli pratio tijekom njezina bijega iz Beča, preko Züricha, Pariza, Marseillea, Lisabona, sve do SAD-a. Ona taj put nije prošla sama, već zajedno sa svojim prijateljima, koji su se proslavili kao neki od najpoznatijih književnika njemačkoga govornog područja iz emigracije: Josephom Rothom, Walterom Mehringom, Almom i Franzom Werfel te ponajprije Ödönom von Horváthom, kojemu je posvetila jedno od najljepših poglavlja ove čudesne i dugo vremena zaboravljene knjige sjećanja.

Hertha Pauli pripovijeda o svojemu bijegu i spašavanju gologa života, kao i o nikad izgubljenoj čežnji za srećom, ljubavlju i prijateljstvom. Kakva odvažna žena! Kakva zadivljujuća knjiga! – Karl-Markus Gauss