Grupa solidarnosti

„Duhovit, sjetan i ljudski, napisan majstorskom tehnikom.” – Marja Pruis, De Groene

Amsterdammer Nizozemski diplomat Bernhard Wekman jedne se noći u New Yorku prisjeća osamdesetih godina, kad se upoznao sa skupinom haarlemskih idealista. Oni su deset posto svojih prihoda darivali za projekte u zemljama Trećega svijeta. Bernhard se uopće nije uklapao među njih. No svejedno se pretvarao da imaju iste ideale. U romanu Grupa solidarnosti Merijn de Boer na satiričan i uzbudljiv način piše o skupini ljudi koji žele promijeniti svijet te o jednom muškarcu koji se prvi put u životu zaljubljuje.

Iz kritika:

Razigran, inteligentan roman. – NRC Handelsblad

Urnebesno smiješno. – Knack

Remek-djelo. – Haarlems Dagblad Duhovit, živopisan, povijesni prikaz ljevičarske elite u nizozemskom Haarlemu. – De Telegraaf

Poput Voskuilova djela Bij nader inzien… ali smješteno u osamdesete… Živopisan roman. – Nieuwsweekend

Iz knjige:

I to je prekrasno, jednostavno prekrasno. Muškarac trči na elegantan način: leđa su mu ravna, a noge mu se po pločniku kreću gotovo kružno. Ono što taj isječak čini toliko neodoljivim jest kombinacija s glazbom: cijelo se vrijeme čuje Bachovo djelo Preludij i fuga u e-molu br. 10. Nakon što je vidio tu scenu na televiziji, danima ju je gledao na internetu. Pet puta dnevno. Bio je opsjednut njome. Ta vrsta ljepote potpuno ga je izbezumila. A iako je prije danju trčao Roosevelt Islandom, otada bi katkad noću izašao i, slušajući Bacha, trčao Prvom avenijom, od jednog semafora do drugog. Tako je i sad počeo trčati. Prošao je pokraj praonice koja se skrila iza rolete. Nije se obazirao na semafore, nego je samo trčao dalje Upper East Sideom, sve do Guggenheima. I sve to vrijeme mislio je na nju.