Kazneni zakon

Preobrazba kaznenog materijalnog prava prema rješenjima zakonodavstva Europske unije traje permanentno nakon donošenja Kaznenog zakona (Nar. nov., br. 125/11) što dokazuje i opsežna novela iz 2012. provedena Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona od 21. prosinca 2012., (Nar. nov., br. 144/12), koja je uslijedila kao posljedica preobrazbe i usklađenja hrvatskog kaznenog prava sa stajalištima odnosno najsuvremenijim zakonskim rješenjima zemalja članica Europske unije. U postupku daljnjeg oblikovanja suvremenog hrvatskog kaznenog zakonodavstva 22. svibnja 2015. objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Nar. nov., br. 56/15), i to zbog uočenih problema u praksi, potrebe dodatnog usklađenja s pravnom stečevinom Europske unije i međunarodnim dokumentima te zbog potrebe da se Kazneni zakon nomotehnički i jezično doradi. Ispravkom zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Nar. nov., br. 61/15) ispravljena je pogreška u članku 53. stavcima 2. i 3. te u članku 54. stavku 6. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Nar. nov., br. 56/15). Kako je kazneno zakonodavstvo živa materija koja nikada ne stagnira već se mijenja sukladno razvoju društva, tako su izmjene i dopune učinjene i Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Nar. nov., br. 101/17) od 12. listopada 2017., a inicirane su potrebom usklađenja nacionalnog kaznenog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije na području zlouporabe tržišta kapitala. Radi daljnjeg usklađivanja nacionalnog kaznenog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije, Kazneni zakon izmijenjen je Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Nar. nov., br. 118/18) od 27. prosinca 2018. na području suzbijanja terorizma kroz transponiranje i implementaciju Direktive (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. Razlozi za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Nar. nov., br. 126/19) od 24. prosinca 2019. bili su osnaživanje kaznenopravne zaštite od nasilja u obitelji, pooštravanje zakonske kaznenopravne politike kažnjavanja u odnosu na pojedina kaznena djela iz kataloga Kaznenog zakona, izmjena koncepta kaznenog djela silovanja, širenje značenja izraza službene osobe, inkriminiranje nepridržavanja samostalne mjere opreza određene sudskom odlukom te brisanje kaznenog djela teškog sramoćenja, s obzirom na to da oštećenik može ostvariti naknadu štete u građanskopravnom postupku. Stoga se ovim redakcijski pročišćenim tekstom Kaznenog zakona nastoji olakšati pravnicima ispunjenje zadaće koja se od njih očekuje, a to je ostvarenje načela vladavine prava u Republici Hrvatskoj.