Frka oko Nottinghama

Roman Sva ta Frka oko Nottinghama – Much Ado About Nottingham nudi autoironično ispovjednu bilancu života Malene del Sol, srednjeameričke književnice o čijem smo odrastanju čitali u romanu Republika Mu.

Po dobivanju nagrade Booker, Malena del Sol pozvana je od strane organizacije Nottingham City of Literature da održi motivacijsko predavanje odnosno predstavljanje svog nagrađenog bestselera. Malenin akademski diskurz subvertira postmenopauzalno krvarenje i gotovo jednako bolna struja unutarnje svijesti koja je vraća u dane kad je pisala doktorat i radila kao asistentica, navodno štićenica pročelnika odsjeka no faktički njegova Katica za sve. Kao protutežu ovom iskorištavanju Malena će si priuštiti avanturu s jednim mladim konobarom, no ova ubrzo prerasta u opsesiju koja će je stajati svog stečenog ugleda i radnog mjesta na odsjeku.

U posljedicu tog debakla Malena prolazi kroz proces radikalne samoobnove koji uključuje promišljeno uhođenje objekta njezine strasti kao i njegovih novi(ji)h djevojaka, a zatim i neizbježni povratak u Republiku Mu, gdje nema nade za dobivanje posla no ipak ne mora plaćati stanarinu, jer se može useliti svojoj staroj majci. No, što ako se stari demoni ipak kriju u njezinoj britanskoj publici? I što je s njezinom najnovijom opsesijom, ovaj put ne mlađim muškarcem već alkoholom, za kojim poseže kao što je to u Republici Mu činio njezin otac, prvi u nizu njezinih iznevjeritelja?

Prateći Maleninu borbu s vanjskim i unutarnjim izazovima mislimo na cijenu uspjeha u korporativnim organizacijama i piramidalnoj strukturi prvih zemalja razvijenog svijeta. Maleninim riječima, ta je cijena “sustavno samopražnjenje, odustajanje od emocionalnih sadržaja, od svega što nas može nahraniti: taj i takav kiborg postaje Čovjekom s velikim početnim slovom”, posljednje u ciničnoj parafrazi britanskog stoicizma što ga Kipling veliča u svojoj poeziji. Na kraju nas ipak iznenađuje radikalni prevrat perspektive, u znaku povratka nekih stvarnih duhova iz autoričine prošlosti. Donekle u potvrdu Maleninim zaključnim riječima: “Život je san, i san je život. Mora tako biti, jer je pravda uistinu slijepa… Muza koju sam došla susresti na ovim sretnim obalama bila je glupa poput kakva zamorčića. Ali obje smo obavile dio svog božanskog ugovora.”