Bijele noći i Mali junak

Pripovijetka Bijele noći pripada u red čitateljstvu najomiljenijih naslova književnog velikana Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Nekoliko je razloga njezinoj dandanašnjoj popularnosti: prije svega, Bijele noći su razmjerno kratak prozni tekst jednostavne fabule, naoko, ali samo naoko, trivijalne: samotni sanjar noću šeće gradom sanjareći o/u svojem svijetu, dok jedne ljetne večeri slučajno sastane »fatalnu« djevojku i život mu se stubokom mijenja... I baš u tom, »ajmo reć«, klasičnom diskursu i emocijama nabijenom narativu, a još više u autorovu nenadmašivom umijeću iščitava se dodatan razlog popularnosti Bijelih noći. Sama priča teče lagano, prividno, ali samo prividno, nježno i pitko, jer unutarnji »nemir i strast« pršte iz svakog retka, prijete da preplave čitatelje, no nema straha Bijele su noći vrhunski izveden tekst, sve je pod kontrolom. Naime, bezbroj je priča napisano o usamljenosti i ljubavi, ali ovu je napisao Dostojevski, i to mu je jedna od najljepših, a time je više nego dovoljno rečeno!

Zanimljivo, gotovo dva stoljeća nakon što je pripovijetka napisana, duh se vremena opet probudio i krajem 2024. na najpopularnijim društvenim mrežama, poglavito namijenjenim mlađim korisnicima, Bijele su noći postale najpreporučljivija knjiga! I tako je stara prašnjava knjiga postala književni, knjiški i knjižarski »fenomen«... Tȁ zar to nije fenomenalno!?