Mlada žena

Ovaj, po jednom kritičaru, »mali roman o usamljenim dušama, izgubljenim u ponorima ezoterije i divlje čežnje za životom« prevođen je kao Gazdarica i Domaćica (izvorno Hozjajka), a Tin Ujević ga je prepjevao i naslovio Mlada žena. Poetska Pripovijest, kako ju je Dostojevski podnaslovio, pomalo strši u njegovu opusu zbog svojevrsnih »nadnaravnih pojava«. Naime, iza iracionalnog ponašanja protagonista ljubavnog trokuta kao da stoje natprirodne sile, a ne sama ljudska priroda, pa je bilo i ocjena kako je riječ o »djelu mistike i jeze«. Dobro, možda je malo pretjerano, ali stoji da je Dostojevski neke pojedinosti namjerno ostavio izvan kadra nukajući čitatelja da se hvata za nagovještaje i natuknice jer on, ni uza svu svoju spisateljsku genijalnost i umješnost, vjerojatno ne bi bio u stanju napisati posve običnu ljubavnu priču. Tin Ujević, drugi sudionik ovoga svojevrsnog »sudara titana«, kreativnom je snagom pjesnika i prevoditelja imaginativno zahvatio izvornik i znalački ga prenio na naš jezik. Prepjevavši ovo neveliko pripovjedno djelo, po stilskoj jednostavnosti i poetskoj lapidarnosti zasebno u opusu velikog pisca, Tin je našoj prijevodnoj literaturi namro izniman uradak. Svoj prepjev vrlo je cijenio i rekao da je Mlada žena jedan od njegovih najjedinstvenijih prijevoda.