Kanadska frankofonska književnost

Bretonski moreplovac Jacques Cartier stiže 1534. godine u Novi svijet kako bi istražio Zaljev Sv. Lovre. Njegovim dolaskom započinje prisutnost francuskoga jezika na području današnje Kanade. Premda Engleska ubrzo preuzima primat u naseljavanju i kolonizaciji cijele Sjeverne Amerike, frankofonsko stanovništvo u Kanadi opstaje, stvara trajnu i vitalnu zajednicu s vlastitim kulturnim identitetom i piše vlastitu književnost – na kanadskom francuskom, koji teži samosvojnosti u odnosu na europski francuski i opire se moćnom engleskom kojim je okružen.

Unatoč tome što danas francuskim (kao prvim, materinskim) jezikom govori više od 7 milijuna Kanađana (više od petine kanadskog stanovništva) u desetak pokrajina, pokrajina Québec se nerijetko jedina poistovjećuje s frankofonom Kanadom, pa se kanadska književnost napisana na francuskome – a posebno ona izvan Québeca – u nas gotovo uopće ne poznaje.

Zadaće da popuni ove praznine u hrvatskoj recepciji kanadske književnosti prihvatila se romanistica i kanadistica Evaine Le Calvé Ivičević. U knjizi Kanadska frankofonska književnost sažeto i pregledno opisuje razvoj kanadske frankofonske književnosti od njezinih početaka u formi periodičkih publikacija i almanaha, do kraćih i duljih proznih tekstova, poezije i drame.

Povijest književnosti uvijek je i povijest društva, pa se razvoj književnosti prati kroz političke i kulturne događaje koji usmjeravaju književne teme i forme: od naseljavanja Novoga svijeta i burne kolonijalne povijesti, procvata u doba modernizma, stalnog sukoba tradicionalista i modernista, preko kriza i ratova u prvoj polovini 20. stoljeća te Tihe revolucije i velikih društvenih promjena u drugoj polovini. Završne godine ovog pregleda, 1970-e, označuju vrijeme modernizacije, industrijalizacije i otvaranja kvebečkog društva, a time i otvaranja kanadske frankofonske književnosti suvremenim temama i novim književnim stilovima.