Europsko međunarodno privatno pravo u eurointegracijskom procesu i izabrana pitanja mjerodavnog prava

U razdoblju od izlaska iz tiska I. izdanja ovoga udžbenika u svibnju 2009. do 2020. u europskom i hrvatskom pravnom poretku kao i u europskom i hrvatskom međunarodnom privatnom pravu dogodile su se bitne promjene. U EU-u je 1. prosinca 2009. na snagu stupio Lisabonski ugovor od 13. prosinca 2007. kojim se mijenjaju i dopunjuju Ugovor o Europskoj uniji (UEU) i Ugovor o osnivanju Europske zajednice (UEZ). Na temelju njegovih odredaba međunarodnu pravnu osobnost dobila je umjesto ex EZ-a današnja Europska unija, pa otada i u kontekstu međunarodnog privatnog prava govorimo o pravu EU-a. Također je respektabilan, ako zanemarimo Grenland, i prvi izlazak države članice iz EU-a. Sporazumom o povlačenju Ujedinjena Kraljevina je na temelju čl. 50. st. 2. Ugovora o EU-u od 1. veljače 2020. postala »treća država« koja je nakon prijelaznog razdoblja do 31. prosinca 2020. svoje buduće odnose s EU-om uredila Sporazumom o trgovini i suradnji od 24. prosinca 2020. čija privremena primjena započinje 1. siječnja 2021. Posebno je pak važna činjenica što je Republika Hrvatska 1. srpnja 2013. postala punopravnom državom članicom Europske unije te je od toga nadnevka pravo EU-a u Republici Hrvatskoj postalo i formalnom sastavnicom hrvatskog pravnog poretka, a time i njezina međunarodnog privatnog prava. Nadalje je važno spomenuti da je Sabor Republike Hrvatske 4. listopada 2017. donio novi Zakon o međunarodnom privatnom pravu (NN RH 101/2017.) koji je stupio na snagu 29. siječnja 2019. Na legislativnom planu europskog međunarodnog privatnog prava nastavljena je europeizacija kao regionalna unifikacija daljnjim donošenjem uredaba EU-a i europskih međunarodnih ugovora u okviru legislativnih nadležnosti EU-a. U istom razdoblju kontinuirano se ispunjava i unificirajuća i supstituirajuća uloga Suda EU-a koji jednoobraznim tumačenjem propisa na području EU-a ostaje i nadalje nezaobilazni eurointegracijski čimbenik na pravnom području sloboda, sigurnosti i pravde (čl. 67. Ugovora o funkcioniranju EU-a), posebice u oblikovanju pravosudne suradnje u građanskopravnim stvarima (čl. 81.Ugovora o funkcioniranju EU-a), čija su važna komponenta i odredbe europskog međunarodnog privatnog prava (čl. 81. st. 2. t. c) Ugovora o funkcioniranju EU-a).