Kad ponestane vremena

Priča o životima na rubu katastrofe i o pronalaženju nade usred očaja.

- The New York Times Book Review

Psihički labilan i bolestan student filozofije i ekologije, bez prijatelja i sociopatskoga ponašanja, pod utjecajem libijske djevojke koju je upoznao na internetu, odvažuje se na radikalan čin u središtu Helsinkija.

Donosimo li odluke sami, svjesno, pod utjecajem ideologija, pod utjecajem drugih pojedinaca, pod utjecajem odgoja, pod utjecajem genetike i nagona… Ima li svijet u kojem živimo šanse? Može li se okončati klimatska kriza? Može li se promijeniti narcistička kultura? Koja su nam sredstva dopuštena? Što kada nam je bliska osoba s „prave” strane nišana? Što Kad ponestane vremena?

U ovoj mješavini klimatološkoga izvjestiteljstva, teorijskih upisa po crti Christophera Lascha te tipičnih pitanja Fjodora Dostojevskoga o odnosu morala, zločina i višega dobra kao i o mogućnosti i načinu angažmana i najzad i kamijevskih razmatranja o smislu čovjekova djelovanja u svijetu nad kojim lebdi Sizifova sjena Elina Hirvonen donosi nam suvremenu obiteljsku dramu o odgovornosti i slobodi, priču o roditeljstvu, snovima i zdravlju.

Iz kritika:

Kad ponestane vremena teška je priča o turobnom svijetu, no ispripovijedana s takvom jasnoćom da je čitatelj dočekuje uz pljesak. To je knjiga koja stavlja emocije po strani baveći se temama koje zahtijevaju da se o njima govori: ekološkom krizom, mentalnim zdravljem i njegovim gubitkom, usamljenošću i gubljenjem nade.

– Nina Lehtinen, Aamulehti newspaper

O autorici:

Elina Hirvonen nagrađivana je finska spisateljica i autorica dokumentarnih filmova. Studirala je na Sveučilištu za umjetnost i dizajn u Helsinkiju te na Sveučilištu u Turkuu. Romani su joj prevedeni na brojne jezike. Liesl Schillinger pohvalila je njezin prvi roman Että hän muistaisi saman (2005.) na naslovnici The New York Times Book Reviewa, a djelo je dobilo pozitivne kritike i u The Independentu, The Guardianu, The Financial Timesu i The Globe and Mailu.

Dobitnica je nagrada Kalevi Jäntti (2010.) i nagrade finskih srednjoškolaca Nuori Aleksis (2016.), a ušla je i u uži izbor nagrada Finlandia i Debut Prize. Za svoj prvi dugometražni dokumentarac Paradise: Three Journeys in this World (2007.), film o migracijama iz Afrike u Europu, dobila je nekoliko nagrada na međunarodnim festivalima diljem svijeta.

O prevoditelju:

Boris Vidović (1961., Zagreb) književni je prevoditelj i teoretičar filma. Diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost na Sveučilištu u Zagrebu i magistrirao književnost na Sveučilištu u Helsinkiju. S engleskog i talijanskog prevodio je prozu, poeziju i filmove, a danas prevodi s finskog i estonskog. Svojedobno je bio filmski i književni kritičar, suradnik na Filmskoj enciklopediji, a radio je i kao filmolog u Hrvatskoj kinoteci. Danas je zaposlen u Finskom audiovizualnom institutu u Helsinkiju. Radio je i kao honorarni predavač na Sveučilištu u Helsinkiju te tumač za hrvatski i bosanski jezik. Član je Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Živi u Helsinkiju.

O urednici:

Nada Brnardić diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, urednica ju u Nakladi Ljevak u Zagrebu. Uredila je više od dvije stotine naslova objavljenih u bibliotekama Cicero, VSK, Graham Greene, Civilizacija i kultura te Bookmarker.

Iz knjige:

„Najradije bih istjerala sve to društvo iz te dvorane. Odrasli ljudi. Naši političari. Izabrani članovi zajednice. Sjede tamo i zezaju se dok im pokušavam objasniti kako bi mogli spasiti svijet ili ga barem učiniti podnošljivim svojoj djeci. Klauni! Pitaju stvari koje su jasne same po sebi i blebeću o činjenicama koje su sve pogrešne. Brbljaju o zaslugama svoje stranke i prave viceve na račun tuđih pogrešaka kao da su stalno izbori!” (…)

U svim gradovima, nesretnim i sretnim, među usamljenim ljudima i onima okruženim prijateljima postoji netko tko je sasvim sâm, a ipak povezan s ostalima. Postoje muškarci i žene odjeveni u crno, lijepi i ružni, omiljeni i usamljeni, izbačeni iz škole i najbolji u razredu, svi su mladi i tako bijesni da se sve ostalo gubi. Neki su kupili imovinu novcem koji su sami stekli, a neki su naslijedili oružje iz ormara za koji su lako našli ključ. Neki su odlučili umrijeti, neki preživjeti. Neki se žele osvetiti ljudima za koje smatraju da su se prema njima nepravedno ponijeli, neki se žele osvetiti ljudima tek tako, neki žele otići tako da to svi primijete i da im lica pokažu u vijestima, neki žele da ih se bivša djevojka zauvijek sjeća, neki stvarno vjeruju da će njihov čin promijeniti svijet. Svi oni imaju znojne ruke i srce im tuče. Svatko od njih misli jesam li u stanju to učiniti.“