

Karahasan se bavi Sarajevom iz jedne posve drugačije perspektivo – on tumači grad: opisuje čaršiju, mahale i avlije, prednji i zadnji, muški i ženski dio kuće, parkove i groblja, gastronomskukulturu da bi ispisao značenja upravo takvog rasporeda i značenja cjeline, tj. grada “u kojem se kao u ogledalu odražava cijela BiH”, dok je Bosna “sama duša vage, kojom se rasporešuje svijet”.