Dobro, zlo, naopako

Kamo je, kada, kako i zašto nestao Ilija Vilenica, dvadesetogodišnji student iz Dalmatinske zagore?

Radnja najnovijeg romana Ivana Vidića zbiva se krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, u vremenu bliskom suvremenom, a koje već danas možemo smatrati povijesnim. Glavni junak, naivni mladić iz provincije, već na početku bira fakultet koji je karijerna slijepa ulica; on u grad stiže pred fajrunt jednog poretka. Njegova površinska iskrenost i prostodušnost u opreci je s tamnim stanjima njegove duše; on je osjetljiv i povodljivi lako potpada pod razne utjecaje zavodljivog, ali prilično surovog i malignog okoliša. Atmosfera sumornih gornjogradskih uličica, Purgeri iz polutame starinskih birtija, fašničke prikaze i bića iz mitoloških šuma miješaju se s demonima iz podsvijesti glavnog junaka. U vremenu kraja socijalizma prosijavaju sudbine ljudi koji kao da žive produženo devetnaesto stoljeće, a odjeci davne prošlosti i gotika gornjogradskih vještica najavljuju opasne godine nesigurne budućnosti. Dekadencija, politička previranja i propast jednog režima preklapaju se s Ilijinom intimnom dramom – seksualna požuda, nekontrolirane strasti i naopaka ljubav rezultiraju bolešću čudnih simptoma, ali i mentalnim rastrojstvom koje prijeti rasapom.

Pisana prepoznatljivim Vidićem stilom, uvijek na razmeđi stvarnog i fantastičnog, krajnje ozbiljnog i urnebesno grotesknog, ta povijesna pustolovina koja je istovremeno i farsa, romantična elegija koja se miješa s podrugljivom popijevkom, na vrhuncu postaje borba za goli život s tajanstvenim mehanizmima vječite noći.