Doba igre

U romanu Doba igre detaljno je oslikan jedan odsječak rumunjske povijesti i rumunjskih Sasa u toj povijesti, a priča je ispripovijedana iz očišta dječaka-predškolarca čije djetinjstvo, provedeno s Bakom i Djedom u saskom selu u Transilvaniji, dubinski oblikuju različiti svjetonazori koji se susreću: transilvanski, oltenski, saski, zapadnonjemački. Dvije se kulture – Rumunja i transilvanskih Sasa – izlažu u prezentu sredine sedamdesetih, a kao punctus terminus uzima se smrt Mao Ce-tunga. U multietničkom transilvanskom burgu, u kući Djeda i Bake prožetoj miomirisima budućih madlena, gdje se krišom sluša Radio Slobodna Europa, gdje se o drugu Ceausescuu i njegovu Securitateu govori potiho i u šiframa, gdje si ratne dogodovštine međusobno prepričavaju sudionici s ove i one strane te se istovremeno sanjari o boljem životu u Njemačkoj – dijete kao pomni promatrač svijeta oko sebe uči pravila jedne složene igre… Igre koja predstavlja egzistenciju samu. Pažljivo orkestriran, roman Doba igre pripovijeda o životu jedne obitelji u procijepu između iluzije razblaženog čaušizma i opsjene Savezne Republike Njemačke i otkriva majstorskog prozaika.

„Roman koji opčinjava i donosi katarzu.“

- Cristina Muresan

„Iz dirljive perspektive djeteta, Claudiu M. Florian uspijeva govoriti o političkim, povijesnim i društvenim problemima, ni u kojem momentu ne napuštajući profinjen i nevin humor koji prožima čitav roman.“

- Alexandra Sora

„Precizno bilježenje tonaliteta rasprava, zamućeno višestrukim dječjim nerazumijevanjem, stvara dubok humor ovih samo prividno naivnih pripovijednih minijatura jednoga dječaka kojeg odgajaju saska Baka i rumunjski Djed. Dopadljiv roman zahvaljujući nepretencioznom i jednostavnom pripovijedanju.“

- Markus Bauer, Neue Zurcher Zeitung

„Florian oživljava jedan svijet što proizlazi iz jezgre saske i rumunjske sekularne tradicije – Transilvaniju svog djetinjstva, koja više nikad neće postojati kao što postoji u ovom romanu.“

- Ingeborg Ruthe, Berliner Zeitung