Diplomatske postaje

“Diplomatske postaje” Ivice Tomića originalan su i dokumentiran prikaz odnosa Republike Hrvatske s relevantnim zemljama, ali i širi prikaz političke, gospodarske i kulturne suradnje u tim zemljama i našim bilateralnim odnosima. Autor se poziva na konkretne događaje, čiji je u velikoj mjeri i osobno bio sudionik, što argumentira činjenicama, te daje prikaz situacija i mišljenje o bitnim aspektima, kako bilateralnih, tako i ukupnih odnosa i stanja u državama i regiji u kojoj je djelovao.

Riječ je o vjerodostojnom svjedočenju neposrednoga aktera o međunarodnoj poziciji Republike Hrvatske u njezinim prvim godinama neovisnosti i naporima u međunarodnoj afirmaciji i ostvarenju hrvatskih vanjskopolitičkih ciljeva. Kombinacijom znanstvenoga i memoarsko–dnevničkoga diskursa Ivica Tomić analizira diplomatske postaje u kojima je boravio kao veleposlanik Republike Hrvatske od 1992. do 2012. godine: Bratislavu, Ankaru, Kairo i London. Svoja iskustva iz dvadesetgodišnje diplomatske karijere sabrao je u knjizi koja predstavlja zanimljiv kompendij u kome se memoarski subjekt ne referira samo na značajne političke ljude i događaje (Mečiar, Gašparovič, Demirel, Četin, Mubarak, Elizabeta II, Blair) nego i na kulturnu povijest, mitologiju, religiju, urbanu topografiju, ekonomiju i svakodnevni život u četirima državama – Slovačkoj, Turskoj, Egiptu i Ujedinjenom Kraljevstvu. Tomićeve diplomatske postaje ujedno su i svojevrsni lakmus za očitavanje dinamike nastajanja i djelovanja hrvatske diplomacije u ključnim razdobljima novije hrvatske povijesti: Domovinski rat, mirna reintegracija zaposjednutih teritorija, koraci i zapreke u pristupanju EU. Obrađujući intrigantnu temu, autor pokazuje kako se rađala hrvatska diplomacija, kako su se izgrađivali odnosi s određenim političkim akterima u svijetu, a prikazuje diskretno i zbivanja koja su se odvijala iza diplomatskih kulisa: političke igre, intrige i kalkulacije.

Ivica Tomić vrlo sugestivno opisuje svoja diplomatska iskustva, ali se istodobno i suvereno kreće kroz meandre političke, kulturne i gospodarske povijesti. Boravak u Bratislavi, primjerice, povod je za prikaz povijesti doseljavanja Hrvata u Slovačku i života tamošnje hrvatske manjine, dok je diplomatska postaja u Ankari poslužila za analizu prijateljskih odnosa i brojnih susreta predsjednika F. Tuđmana i S. Demirela. Diplomatski život u Kairu autor je iskoristio za analitički precizan odnos političkih zbivanja na Bliskom istoku i u arapskom svijetu. Hrvatska se ne može pohvaliti osobito velikom produkcijom na području političke memoaristike. Stoga je ova knjiga dragocjena.

Osim toga, ona ispunjava još jednu veliku prazninu jer baca više svjetla na početke moderne hrvatske diplomacije i političke afirmacije RH u svijetu. U knjizi “Diplomatske postaje” autor Ivica Tomić dokazuje i vještinu memoarske naracije i svoju političku kompetenciju. Ova je knjiga vrijedan prilog povijesti hrvatske diplomacije, pisana je argumentirano i zanimljivo, a utemeljena je na širokoj građi, kompleksna spoznaja događaja i odnosa u prikazanome razdoblju.