Dionizijski socijalizam Praksis škole

Studija Dionizijski socijalizam Praksis škole Ankice Čakardić po mnogočemu je pionirski pothvat – prva detaljna rekonstrukcija jednoga od najuzbudljivijih poglavlja intelektualne povijesti socijalizma. No istinski novum ove važne knjige nije u nadahnuto ispisanoj povijesti Jugoslavenske praksis škole, intelektualnog pokreta koji je od 1960-ih do sredine 1970-ih oblikovao najsmjeliju kritiku staljinizma i birokratskog socijalizma, već u “bespoštedno-kritičkoj” analizi njezinih filozofskih ideja, kojom autorica nudi i dosada nepostojeće feminističko reispisivanje te najistaknutije intelektualne tradicije socijalističke Jugoslavije.

Odgovore na pitanja gdje su praksisovke i što se događa kad revolucionarna misao zaboravi na rod Ankica Čakardić traži u historijskoj analizi ranih socijalističko-feminističkih strujanja u Jugoslaviji i kritičkoj analizi rodne podjele rada u Praksis školi te ga zaključuje pažljivim iščitavanjem filozofije Blaženke Despot, rijetke praxis filozofkinje koja je svojim radom nastojala utemeljiti marksistički feminizam. Ponuđeno feminističko reispisivanje ne polazi pritom od nakane da negira ili poništi rad Praksis škole, već da je povede korak dalje, do njezinih vlastitih emancipacijskih obećanja.

Dok oslikava svijet i vrijeme u kojemu su na legendarnoj Korčulanskoj ljetnoj školi najvažniji europski filozofi i suradnici časopisa Praxis – od Ernsta Blocha i Ágnes Heller do Henrija Lefebvrea i Herberta Marcusea – stvarali jedinstven most između Istoka i Zapada, Ankica Čakardić u Dionizijskom socijalizmu Praksis škole ne propušta progovoriti i o aktualnim pitanjima – od kritike neoliberalizma i tehnokratizma do novih društvenih pokreta – nudeći nam intelektualno oruđe za razumijevanje suvremenih kriza kroz prizmu otvorenog marksizma.