Elizabeta - Borba za prijestolje

Godine 1567. Elizabeta I. rekla je delegaciji parlamentaraca: “Zahvalna sam Bogu što me obdario takvim vrlinama da bih zahvaljujući njima, kada bi me protjerali iz carstva u podsuknji, mogla živjeti na bilo kojem mjestu u kršćanskom svijetu.” Oni kojima se obratila bili su zaprepašteni njezinim jezikom, koji, tipično za nju, nije bio ni kraljevski ni parlamentaran. Ali, znali su da ima pravo.

Tada su joj bile trideset četiri godine. Devet je godina bila kraljica. Ali prije toga, od rođenja 1533. godine do stupanja na prijestolje 1558. godine, doživjela je sve moguće obrate sudbine i sve moguće krajnosti. Bila je princeza i nasljednica Engleske, a onda razbaštinjena kao vanbračno dijete; nasljednica prijestolja, pa optuženica za izdaju kojoj prijeti pogubljenje; obasipana posjedima i palačama, pa zatočena u londonskom Toweru. Upoznala je što znači spasti samo na košuljac kada je njezin otac zaboravio na trogodišnju kći, ushićen zbog braka s novom ženom. Također je brutalno ostala bez odjeće kada joj je poočim, uz prešutni pristanak pomajke, nožem razderao haljinu. Čak je razmišljala o egzilu i započela pregovore s francuskim veleposlanikom. Usred svega toga obrazovala se, marljivo i predano, prema u ono doba najnaprednijem kurikulumu. Ali važnije su bile lekcije u školi života.