Pakao

Pakao je ep koji pripada Danteovom najvećem djelu, Božanstvenoj komediji. Počeo ju je pisati oko 1307. godine, a završio malo prije smrti 1321. godine. Ovo je najpoznatiji dio njegove trilogije upravo zato što govori o kaznama koje čovjek dobije nakon grešnog života. Danteovo viđenje Pakla kasnije se koristilo kroz cjelokupnu književnost i umjetnost. Čak ga je preuzela i Crkva, s obzirom na njegov detaljan i logičan prikaz.

Danteov Pakao sastoji se od devet krugova u obliku lijevka te je svaki krug sve manji, a grijesi ljudi koji se u njemu nalaze su sve veći. Lijevak se spušta u koncentričnim krugovima prema dolje. Na dnu se nalazi Lucifer, do pasa uronjen u led, prikazan kao veliko čudovište s tri lica, a kažnjava tri najveća grješnika, Judu, Bruta i Kasija koje drži u svojim ustima.

Posljednja tri kruga dodatno su podijeljena: sedmi krug na tri manja pojasa, osmi krug na deset jama, a deveti na još četiri dijela. Grijesi su teži kako se nalaze u nižem krugu pakla, a sve grešnike čeka kazna koja odgovara grijehu zbog kojeg ispaštaju.

Dante na svom putu kroz pakao sreće mnoge poznate osobe. Među njima ima mnogo uglednika, pa i pripadnika Crkve. Kažnjeni su svi – od varalica, ubojica, lopova, do preljubnika, hedonista, tračera i tako dalje. Dante je poprilično rigorozan s obzirom na sud grešnika. Na svom putovanju, gledajući sve te muke, često preispituje sebe i vlastiti život, pitajući se da li je on dovoljno pravedan da mu duša ne završi ovdje nakon smrti.