Čuđenje

„Čuđenje je podsjetnik na književnu energiju i eksperimentalni žar s kojim su značajni pisci 1950-ih i 1960-ih poput Malapartea, Bernharda, Grassa, Burgessa ili Pynchona dočaravali nepovezanu kompleksnost svijeta.“

Tim Parks - New York Review of Books

Učitelj Victor­Denijs de Rijckel živi u zapadnoflandrijskom gradu Ostende i jedne večeri posjećuje Bal bijelog zeca, gdje ga ljepotica Alessandra Harmedam toliko zaintrigira da je poželi sutra posjetiti u njezinu dvorcu Almout u Hekegemu, u društvu učenika Alberta Verzelea. U dvorcu susreće skupinu poštovalaca nestalog esesovca Jan­Willema Crabbea koji su se okupili na sastanku nacističkog udruženja Verdinaso, gdje Victor­Denijsa de Rijckela pobrkaju s flamanskim nacionalistom dr. Richardom Harmedamom. U međuvremenu su se de Rijckel i Alessandra upustili u ljubavnu aferu…

Kad mu u listopadu 1962. izađe četvrti roman Čuđenje, Hugo Claus, tada već poznati tridesettrogodišnji umjetnik, konstatirat će da je Čuđenje zapravo njegov prvi pravi roman. On je dugo pripremao roman o sudbinama kolaboracionista i domovinskih izdajnika u oslobođenoj Belgiji. Detaljno je proučio građu o belgijskom kolaboracionizmu, bitkama na Istočnoj fronti, društvenom životu i navikama bivših SS­ovaca i veterana s Istočnog bojišta, a naravno i nacizam općenito. I sama obitelj Claus bila je stigmatizirana kao kolaboracionistička, a i Huga Clausa je u ranoj mladosti pratio glas naci­fanatika.

Kritika danas drži Čuđenje klasikom moderne flamanske književnosti – a ponekad i flamanskim književnim odgovorom Uliksu Jamesa Joycea zbog složene četverostruke narativne strukture.

O autoru:

Hugo Claus (1929. – 2008.) više je od pola stoljeća slovio je kao čudo flamanske književnosti i umjetnosti. Ponajprije pjesnik i romanopisac, Hugo Claus je napisao više od stotinu književnih djela s kojima je osvojio četrdeset književnih nagrada, a više puta je bio kandidiran za Nobelovu nagradu za književnost. Podjednako slavan kao dramski pisac, filmski scenarist te kazališni i filmski redatelj, Clausu su nadjenuli nadimak Čarobnjak zbog njegove iznimne umjetničke svestrane nadarenosti. Svjetsku slavu donio mu je roman Tuga Belgije (1983.).

O uredniku:

Nenad Rizvanović (Osijek, 1968.). Završio studij hrvatskog jezika i književnosti i južnoslavenske filologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i doktorski studij Društvo znanja i prijenos informacija na Sveučilištu u Zadru. Književnu kritiku, prozu i poeziju objavljuje od 1985. Uređivao je više novina, časopisa i nakladničkih nizova. Dosad je objavio deset autorskih knjiga.

O prevoditeljici:

Svetlana Grubić Samaržija rođena je u Osijeku 1982. godine. Osnovnu i srednju školu završila je u Donjem Miholjcu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2007. godine diplomirala je engleski jezik i književnost i povijest umjetnosti, a dodatni studij nizozemskog jezika završila je nekoliko godina kasnije. Nakon rada u školi stranih jezika posvećuje se prevođenju beletristike i publicistike te audiovizualnih materijala s engleskog i nizozemskog jezika. U više navrata bila je na usavršavanju nizozemskog jezika u Nizozemskoj i Belgiji, a boravila je i u rezidencijama za prevoditelje u Amsterdamu i Antwerpenu. Među pedesetak objavljenih prijevoda ističu se naslovi Dnevnik Anne Frank, Antigona u Molenbeeku Stefana Hertmansa, Malva Hagar Peeters, Ljudski rod: Povijest čovječnosti Rutgera Bregmana, Večernja nelagoda i Moja miljenica Marieke Lucas Rijneveld te Klijent E. Busken Jeroena Brouwersa. Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Prijevod romana Čuđenje završavala je za vrijeme boravka u rezidenciji za prevoditelje u Antwerpenu te na suradnji i pomoći pri istraživačkom radu zahvaljuje Hugo Clauscentrumu i Kevinu Absillisu, profesoru moderne književnosti nizozemskog govornog područja na Sveučilištu u Antwerpenu.

Iz knjige:

„Profesor je tako snažno potisnuo napad smijeha da ga je zabolio ošit i na trenutak je raširenih ruku htio iskočiti iz rododendrona i povikati „Jao, jao!”, ali ga je dječak iznenada, kao da je predosjetio što će se dogoditi, uhvatio svojom mršavom, malom rukom. Kao i četiri-pet puta kad mu se to već dogodilo – s policajcem, narednikom, prijateljima – profesor je automatski napeo mišiće kako bi pokazao svoju željeznu snagu i izazvao kod protivnika prijateljsko poštovanje prema tako velikoj fizičkoj nadmoći. Ruka je popustila. Čula su se dvojica s terase. Disanje, coktanje, gutanje, šuštanje odjeće. Neće nikad otići.“

Iz kritike:

„Govoriti danas o velikom i uglavnom nepoznatom velikom djelu o europskom fašizmu, čini se drskim, kao najavljivati postojanje, ako već ne novog kontinenta, barem kopnene mase čudnih i značajnih neotkrivenih otoka. No, kada govorimo o Čuđenju, bilo bi drsko ne priznati svoje oduševljenje ovim otkrićem.“

Sam Munson, The National

„Narativni fragmenti koji čine priču sve su halucinantniji kako roman odmiče. Gledišta i vremenska razdoblja se izmjenjuju i uskoro je čitatelju jasno da pripovjedač ponovno sastavlja radnju u mentalnoj instituciji. Čuđenje je bizarna, kaleidoskopska priča skrivača, koja izvlači povijesne fantome s istinskim osjećajem prijetnje.“

Publishers Weekly