Café Museum

Gledam, čitam, slušam i na trenutke imam dojam da se, unatoč pomanjkanju odgovarajućih sposobnosti, cijela Poljska uglavnom bavi politikom, nogometom i kuhanjem. U takvoj je situaciji Robert Makłowicz, tip iz Krakova, shvatio staru istinu da se kroz želudac ne dopire samo do srca već i do znanja o ljudima, zemljama, zemljopisu i povijesti. Robertova je vrlina što govori mudro i slasno. Velika umjetnost! Talent! Pritom Robert nije nimalo pretenciozan, što je rijetkost. Čitajući Makłowicza, naslađujem se okusima ovoga svijeta.

Jan Nowicki

Sibarit Makłowicz opisuje putovanje oko svijeta svojih snova. Zapravo je to priča o čežnji – neispunjenoj, jer je to čežnja za svijetom koji se neće vratiti, a istodobno i za svijetom koji nikada, stjecajem okolnosti, nije upoznao izravno, krajinom tuđih uspomena, stoga mitskom. Prelazeći preko nebrojenih graničnih prijelaza, Makłowicz nas gorljivo uvjerava da i dalje putuje po istoj K. u. K. Europi. Traga za tim mitskim jedinstvom, radujući se istovremeno svekolikim pojavama kulturnih zasebnosti u svakoj višenacionalnoj zajednici. Na kraju pak svoga putovanja vijugavim putovima, upoznavši mnogo novih prijatelja, osladivši se najukusnijim jelima i pićima, naći će svoj novi, pravi, raj na zemlji – Dalmaciju.

Piotr Bikont

Dok sam čitao ovu knjigu, neprestano me pratio osjećaj gladi; fizičke gladi koja je proizlazila iz čudesnih opisa jela, kao i gladi za znanjem o svijetu koji Makłowicz ovdje tako plastično crta. Čitajući Café Museum, želio sam smjesta pojesti sva ta znalački i s ljubavlju opisana jela, odmah potom ispiti sva pića čije je uživanje ovdje opisano, a još i više – smjesta sjesti u auto i odvesti se na mjesta koja na stranicama ove obimom preskromne knjige spominje Makłowicz. Ali ovo nije ni kuharica ni putopis, ovo je knjiga o narodima, društvima i njihovim kulturama. Café Museum je, dakako, priča o gladi i žeđi, ali prije svega pohod u tajanstvenu krajinu Mitteleurope, koja je složenija i neobičnija od svih ikada izmišljenih zemalja. A iz koje potječemo i mi, Srednjoeuropljani. Jer zapravo nema čistih Poljaka, čistih Slovaka i Mađara, a time još i manje čistih Austrijanaca – postoje samo čisti Srednjoeuropljani. Kakav je i Robert Makłowicz.

Krzysztof Varga