Astma - Izdisaj

Bruno Šantek u „Izdisaju“ je iznio sve kritičke točke dugogodišnjeg bolovanja od astme, od dijagnoze bolesti, s kojom se suočio još u dječjem krevetiću, preko odrastanja, sazrijevanja i traženja vlastitog mjesta u društvu, u kojem se uvijek osjećao drukčijim jer tadašnje metode liječenja nisu mogle obuzdati žestoke napadaje gušenja. „Nije tada bilo na desetke radiostanica, na desetke televizijskih programa, nije bilo novina o svemu i svačemu. Informacije se nisu tako lako prenosile niti su se lako pronalazile. Čak i kada si želio nešto saznati, nisi znao ili imao gdje. (...) Sve se moralo učiti u hodu, na vlastitim pogreškama i na vlastitim bolima. I na vlastitim gušenjima. Kad bi me pitali kako se osjećam, jesam li zdrav, nikada nisam znao odgovoriti.“ Šantek piše dojmljivo i slikovito, ne štedeći riječi dok opisuje kako je kao dijete učio ne plakati zbog injekcija i uspoređivati se sa zdravom djecom u svemu, osim u broju izostanaka u školi, kako je počeo koristiti inhalator i kako se navikao biti spreman na sve, ali i biti uvijek poseban i sam.