Jure - Domobran i njegov usud

Dugo vremena u sebi »nosim« priču o mome stricu Juri (po komu nosim i krsno ime) i njegovom stradanju kao razvojačenom domobranu, i to već na kraju, točnije nakon formalnog kraja Drugog svjetskog rata.

I cijelo to vrijeme tražim odgovore na nekoliko važnih i teških pitanja i dvojbi, a koje sve proistječu iz činjenice da se radi o uistinu davnom događaju, koji je u mojoj široj obitelji i rodbini ostavio nezacijeljene rane i razdore, a također i činjenici da imam zapravo malo spoznaja o konkretnim detaljima i kronologiji samoga događanja.

Uistinu je skroman opseg konkretnih činjenica, vezanim za kalvariju moga strica koju kanim opisati, a koje s pouzdanošću mogu smatrati sigurnim. Razlog je prvenstveno u činjenici da se u našoj kući, kao i u široj rodbini o tome nerado i rijetko pripovijedalo, a drugih saznanja nije niti bilo. Sada mi je naravno žao što nisam više propitkivao dok su moj otac, tetak Nikola i možda još ponetko od neposrednih sudionika i svjedoka bili živi, no ostaje pitanje koliko bi se njihove priče podudarale, jer bi gotovo sigurno sve bile u velikom dijelu samo njihov emotivni doživljaj i njime prožeta sjećanja.