Ustavno uređenje europske Hrvatske

Udžbenici prava, pa i ustavnog prava, koji po definiciji teže trajnosti i stabilnosti, brzo zaostaju za razvojem pravnih sustava u post modernim vremenima. U nastojanju da studentima i javnosti ponudimo aktualne udžbenike, novo nadopunjeno i izmijenjeno izdanje ove knjige bilo bi potrebno i kada situacija ustavnosti u Hrvatskoj, Europskoj uniji i svijetu, ne bi bila toliko različita od one u kojoj smo prije mnogo godina, dok se na obzoru ukazivala punopravna vjerojatnost članstva u Europskoj uniji, planirali i zatim pisali ovu knjigu. „Europska Hrvatska“ koju spominjemo u naslovu, za nas je tada značila državu koja, nakon dugogodišnjih provjera njezine spremnosti za članstvo, u izabranom društvu europskih država, ubrzano gradi i usavršava institucionalni sustav utemeljen na načelu vladavine prava i poštovanja ljudskih sloboda i prava.

Krize prate države tijekom povijesti, ali povijest složenih državnih zajednica mnogo je složenija, nego povijest pojedine države. Za Europsku uniju davno je konstatirano kako napreduje kroz seriju kriza, i nadograđuje se poput srednjovjekovne katedrale, nizom nadopuna i popravaka tijekom stoljeća. Republika Hrvatska, nakon procesa provjera kakav nije prethodno prošla nijedna od država članica Europske unije, primljena je u Europsku uniju koja se već u srpnju 2013. godine znatno razlikovala od one za čije smo članstvo aplicirali devet godina ranije. Ali Europska unija danas, bitno je različita od one s početka tisućljeća, u kojoj su se najveći optimisti nadali kako će usvojiti novi ustav, na putu prema sve većem jedinstvu. Parola Unije danas je upravo obratna, očuvanje zajednice uz poštovanje različitosti interesa pojedinih članica, država, koje poštuju svoje prijatelje, ali uvijek više vode računa o svojim interesima. Gospodarska kriza 2008. godine, imigrantska kriza od 2015. do danas, kriza uzrokovana zaustavljanjem ekonomija uslijed pandemije nepoznatog koronavirusa, s još nesagledivim posljedicama, na prvo mjesto stavljaju pitanje održanja Europske unije kao zajednice koja je sedam desetljeća uspješno obavljala svoje temeljne zadaće: osiguranje mira i napretka!

Republika Hrvatska, u svojim naporima na promicanju vladavine prava i borbe protiv korupcije, oslobođena vanjskog nadzora, što smatram pozitivnim, barem u obliku „monitoringa i diktiranja propisa“, čime se problemi smatraju riješenim, ostala je na strani borbe za očuvanje Europske unije, i ostvarenje temeljnih ustavnih vrednota, ali uz velike poteškoće, uzrokovane vanjskim, kao i unutarnjim razlozima. Glavnim pitanjem držimo, možemo li očuvati dostignuti stupanj ostvarenja načela konstitucionalizma, i otvoriti perspektive razvoja usprkos uvjetima krize, ograničavanjima ljudskih prava, i očekivanoj ekonomskoj recesiji. Dakle, europska Hrvatska je ona koja se i dalje, uporno bori za očuvanje ustavnog poretka i ustavnih postignuća, demokratskog ustavnog poretka za koji se opredijelila prilikom uspostavljanja samostalne države i donošenja prvog Ustava 1990. godine. Ova knjiga trebala bi poslužiti hrvatskim pravnicima, na prvom mjestu studentima, kao teoretska osnova njihova djelovanja u toj borbi, borbi za pravo.