Otisci potkova

Nino z Barbana srastao je uz zemlju poštujući prirodne cikluse i uživajući u ratarskim poslovima. Ni kad su djevojke govorile da ih ne zanima čovjek koji želi ostati na selu i obrađivati zemlju, Nino je ostajao pri odluci da ne napušta selo jer „nema ništa prirodnije od vezanosti za zemlju i takvoj ljepoti ništa ne može biti ravno“. Kada je prvi put čuo za obnavljanje Trke na prstenac, za Nina prstenac postaje simbol povezivanja barbanske prošlosti i budućnosti, tim više što je priredba prilika da se pohvali svojim mladim konjem Glorijanom. No, njegova susjeda Slavica, s kojom je sanjario o pobjedi na Trci, udaje se za gradskog mladića, a Nino gorčinu rastanka pretvara u ljubav prema konjima, Trci i budućnosti sela i njegov mu se trud životnim obratima vraća na neočekivani način. Hrvatski romanopisci koji osjećaju i opisuju selo malobrojni su i ne javljaju se često, ali vrlo su popularni jer čitatelje pridobivaju autentičnim emocijama i vjernim opisima seoskog načina života. Branko Blažina pisac je koji progovara glasom suvremenog sela suočenog s urbanizacijom i brani njegovu prostodušnost i tvrdokornu mudrost prema kojoj je vezanost uz zemlju i njezine plodove duboka veza sa samim životom. Blažina nam istodobno približava emotivni život skromnih i marljivih seoskih ljudi, koji bolje razumiju životinje nego blagoglagoljive došljake iz grada i često ne znaju izraziti svoje snažne i burne osjećaje i pokazati iskrenu privrženost i želju. „Otisci potkova“ Branka Blažine plemenit rukopis, pun iskrenog zanosa i nadahnuća, širokog rječnika u opisivanju ljepote, mirisa i boja zemlje i njezinih plodova te ljepote života na selu, u vinogradima, poljima i mlinovima. Ponos i ukras polja i seoskog načina života je konj, dostojanstvena životinja koja se vraća na istarska polja kao simbol seoskog blagostanja i ponosa.