Moj budući otac osjeća da ga gledam

Nakon četrdeset godina novelističke šutnje Branislav Glumac javlja se zbirkom kratkih priča Moj budući otac osjeća da ga gledam. Naslov zbirke dolazi od znakovite istoimene priče u kojoj se Glumac na sebi svojstven način obračunava s neuhvatljivim i nezaustavljivim protokom vremena. Zbirku sačinjava deset priča rubnih žanrovskih granica i dvije monodrame raznovrsne tematike. Okupljene su oko motiva sjećanja, prolaznosti, Drugoga i načina na koji oblikuju ono što smatramo vlastitim identitetom. Jednostavne narativne linije ispletene su od pomno odabranog leksika i duhovitih neologizama.   

Ono što Glumca čini drugačijim, neovisno o tome objavljuje li knjigu pjesama, zbirku priča, roman, monodramu, nije tek vizualno poigravanje s tekstom (interpunkcije, spacionirana slova) nego i vrlo (samo)ironijski pristup temi, motivu, jeziku; u propitkivanju sebstva i svijeta, u kritici društva, u anatomiji egzistencijalnoga, u seciranju vlastitog književnog stvaralaštva. Uvijek kreativno zaigran, ne bježi od bufonerije na svoj način.