Prigodnice

U knjizi „Prigodnice“ okupljeno je tridesetak uglavnom kraćih tekstova Borisa Senkera objavljenih u različitim prigodama. U prvomu su dijelu čestitke upućene ponajčešće kazališnim ljudima, ali i prijateljima i suradnicima iz Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskoga fakulteta i Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, za obljetnice života i rada, ili nekim drugim, ali posebnim povodom. U drugom su dijelu oproštaji, također od kazališnih ljudi, prijatelja i suradnika kojih više nema među nama, i sjećanja na njih.

I jednim i drugim tekstovima zajednička je želja da se u njima, koliko je to u tako kratkim tekstovima moguće, ocrtaju umjetničke osobnosti ljudi o kojima je riječ, da se naznači njihovo mjesto u hrvatskom kazališnom, akademskom i kulturnom životu, da se napiše barem poneka riječ o odjecima njihova rada u našoj sredini, ali jednako tako da se kaže ponešto i o osobnim odnosima s njima, zajedničkim iskustvima, stvarima koje se s njima dijelilo, i onim dobrim, i onim manje dobrim.

Među ljudima o kojima je u tim tekstovima riječ nalaze se, primjerice, Eliza Gerner, Maja Hribar Ožegović, Slavica Knežević, Ena Begović, Ivo Hergešić, Nikola Batušić, Mirko Tomasović, Pavao Pavličić, Relja Bašić, Zvonko Torjanac, Žarko Potočnjak, Darko Tralić, Tahir Mujičić, Nino Škrabe i Zlatko Vitez. U trećem je dijelu osvrt na autobiografske, odnosno memoarske knjige Mire Furlan, Rajka Grlića i Rade Šerbedžije.