

Monografija Ane Lederer suvremenom teatrološkom metodologijom rekonstruira Strozzijevo redateljsko djelovanje u hrvatskome i inozemnim kazalištima tijekom gotovo pola stoljeća, analizira autorov teorijski prinos hrvatskoj reda-teljskoj poetici, kontekstuira Strozzijeve režije u insce-
natorsku sliku hrvatskoga kazališta od 1920. do 1970, pa
ovom monografskom studijom - opremljenom brojnom
relevantnom, do sada manje poznatom, ili posve nepoznatom teatrologijskom dokumentacijom - znanstvenoj i kulturnoj javnosti pruža uvid u jedno od neopravdano zanemarenih poglavlja nacionalnoga kazališta.