

Blaženi Alojzije Stepinac nije rado prihvatio funkciju zagrebačkog nadbiskupa znajući da će od tog dana mirna vremena za njega biti prošlost. Ipak je pristao jer se osjećao odgovoran za crkvu i hrvatski narod. Stepinčeva najdublja i najintimnija promišljanja otkriva nam njegov Dnevnik koji je nakon otvaranja Udbinih arhiva napokon dostupan. Naime, Dnevnik je zasnovan na prijepisu koji je napravila Udba između 1950. i 1952. godine, a nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu. Original se čuva na Kaptolu.
Stepinčev Dnevnik od iznimne je važnosti jer omogućuje pogled na Stepinca kao političara, političkog mučenika koji je bio hrabar i drčan, tvrd i istinoljubiv, spreman učiniti sve za svoj narod.