Dani duge

Radnja ovog izrazito politički obojena romana smještena je u nedavnu čileansku prošlost, u posljednje godine vojnog režima, preciznije: u 1988. kada diktator Augusto Pinochet, uvjeren u vlastitu nedodirljivost, najavljuje održavanje plebiscita o produljenju svoje vladavine, a sve kako bi svijetu sebe prikazao “demokratom” i Čile “demokratskom” zemljom. Na tome tragu nakon petnaest godina potpunog monopola nad svim medijima opoziciji “velikodušno” dopušta televizijsko emitiranje petnaestominutnog propagandnog filma kojim bi imali priliku kritizirati vlast i uvjeriti prestravljeni narod da glasuje protiv diktatora.

Roman se temelji na dva pripovjedna toka koja se neprestano prepleću. U prvom upoznajemo obitelj Adriána Bettinia, politički progonjenog intelektualca, nekoć utjecajnog propagandnog maga kojeg šesnaest oporbenih političkih stranaka nastoji privoljeti da im osmisli plebiscitnu kampanju pod nazivom “Ne Pinochetu”. Pritom dramatičnost njegova pristanka dodatno pojačava to što je neposredno prije zbog moralnih razloga odbio perfidni prijedlog ministra unutarnjih poslova da za vlastodršce, koji su ga nakon vojnog udara zatvorili i mučili, osmisli njihovu kampanju – “Da Pinochetu”.

U drugom pripovjednom toku čitateljevu pažnju plijeni maturant Nico čijeg oca Santosa, slobodoljubivog profesora filozofije opsjednutog borbom protiv Pinocheta, pred sinom i ostalim učenicima iz razreda nasilno odvode dvojica režimskih egzekutora. Pripremljen na takvo što, Nico započinje potragu za ocem, “nestalim uhićenikom”, u čemu mu je zdušna saveznica njegova djevojka Patricia, kći propagandista Bettinia. U skladu sa svojom spisateljskom manirom, u kojoj se velike političke teme dramatično očituju u sudbinama pojedinaca, Skármeta postizanje katarzičnog oslobađanja kolektivne radosti paralelno prati kroz sazrijevanje svojih mladih junaka. A ono, također u skladu s autorovom navadom, poprima oblik seksualnog oslobođenja do kojeg dolazi usporedo s osvajanjem političke i društvene slobode.