Svjetlo koje ne vidimo

Marie-Laure djevojčica je koja živi s ocem nedaleko od Prirodoslovnog muzeja u Parizu. Nakon ulaska nacista u grad, otac i njegova djevojčica, slijepa od šeste godine, bježe stricu u Saint-Malo. Ono što Marie-Laure ne zna jest da njezin otac sa sobom nosi ukleti dijamant koji nikako ne smije pasti nacistima u ruke.

Werner, pak, siroče je opsjednuto radiom kojem talent za tehniku osigurava mjesto u brutalnoj Hitlerovoj mladeži. Postajući sve svjesniji u čemu sudjeluje, Werner će proći kroz pakao rata sve dok ga put ne dovede u Saint-Malo, gdje se njegova sudbina napokon ne ispreplete s onom Marie-Laure.

Anthony Doerr svoj roman, koji se može čitati i kao bildungsroman i roman o potrazi za dobrotom u dobroti nesklonim vremenima, kao roman o hrabrosti i roman o žrtvovanju, pisao je punih deset godina. Poetična, potresna proza koja se ne ispušta iz ruke dobila je unisone pohvale kritike, o čemu svjedoči i Pulitzerova nagrada te uvrštavanje među finaliste National Book Awarda 2014. godine, ali je osvojila i čitatelje. Roman je izazvao veliki interes izdavača u cijelom svijetu te će u iznimno kratkom vremenu biti objavljen u 29 zemalja.

Moram okriviti Anthonyja Doerra za neprospavanu noć jer jednom kad sam počeo čitati “Svjetlo koje ne vidimo”, nisam ga mogao ispustiti iz ruke.

The New York Times