Ultrazvuk

Nakon Stalka za svijet, Antej Jelenić nam u novoj zbirci, Ultrazvuk, „pjeva“ o samom svijetu, koliko svojem, toliko onom zajedničkom i svakodnevnom. Nažalost svakodnevnom jer to je svijet velikih govora o slobodi koji su uglavnom demagogija, govori koji se ne usude biti objektivni i ljudski. Štoviše, svaka se ljudskost kažnjava na ovaj ili onaj način, što se vidi tek kada pogledamo jezik ultrazvukom. Jezik je uvjetovan ljudskim djelovanjem i strahom pa nam primjerice bodljikava žica sugerira tko je s njene druge strane, odnosno sama žica otkriva licemjerstvo prvenstveno slobodnog Zapada.

Antej Jelenić pjesnik je koji se ne ustručava koristiti jezik onako kako ga većina koristi da bi nam pokazao što smo to stavili na stalak i za što se borimo, puni slijepih točaka i privilegija. Ultrazvuk je zbirka koja će sigurno učiniti nešto s prašinom uljuljkanosti u trenju tzv. borbe za slobodu, koja je rasuta na nepovezane molekule, i izazvati mnoga pitanja na koja prije svega moramo odgovoriti sami sebi pred ogledalom.

Alen Brlek