Magnetizam gluposti

Hvaljeno djelo slovenskoga filozofa Aleša Bunte Magnetizam gluposti: Platon, Erazmo Roterdamski, Alan  Ford razrađuje poimanje gluposti kao očitu suprotnost  mudrosti, znanju i spoznaji, a to razlikovanje začudo  nije često bilo predmet filozofske analize. U suvremenim se filozofskim raspravama, međutim, opet  pojavljuje sklonost analizi ovakvih jednostavnih oznaka – odnosno iskustveno jasnih činjenica –  kao što su sreća, tajna ili dosada. Tako „nije slučajno“, kaže autor u knjizi, „što je unutar  postmodernizma glupost procvala kao omiljena tema filozofije, 'ljubavi spram mudrosti'“. Polazeći  Naklada LJEVAK  od ključnih tekstova filozofske tradicije (Platon, Aristotel, Erazmo Roterdamski…), Bunta dolazi do  fenomena masovne kulture (stripovi) u kojima se odražavaju suvremeni pojavni oblici gluposti kao  onoga „drugoga“ od spoznaje.

Valja dodati da je Aleš Bunta majstor pristupačnog oblika ukazivanja na najsloženije  filozofske probleme i posredovanja potrebnih znanja. Knjiga Magnetizam gluposti u matičnoj je  zemlji dobila brojne pohvale struke i javnosti, a našim će čitateljima posebno biti zanimljiv treći  dio knjige koji se bavi fenomenom gluposti u Alanu Fordu, stripu koji ima kultni status na ovim  prostorima.

„Zvuk gluposti se, dakle, u Alanu Fordu ne postiže time što se glupost uspješno izolira od razuma i uz nju prišije glas, nego prije na taj način da uz pomoć Grunfa, kroničara refleksije o nastanku stripa, u samoj podlozi misaonih postupaka stripa, koji nose imena kao što su sam Grunf, Šef ili Superhik, otkrijemo njihove osnovne sastavnice, subpsihološke zvuke, točke dodira mišljenja i bitka/privacije, koji prethode razdvajanju na razum i glupost pa su utoliko, ako ništa drugo, neumni.“

(Izvadak iz knjige)