Ako si mi brat, mahni mi

Izabrao, proslovom popratio i s kineskoga prepjevao Dinko Telećan

Hai Zi pseudonim je Zha Haishenga, jednog od najistaknutijih kineskih pjesnika koji su na književnu scenu stupili u razdoblju nakon Kulturne revolucije.

Hai Zi rođen je 1964. u malom selu u pokrajini Anhui, a školovao se na prestižnom Pekinškom sveučilištu. Poeziju je započeo pisati kao student, ranih osamdesetih godina, a nakon diplome zaposlio se na sveučilištu kao nastavnik filozofije. Dva dana nakon svoga dvadeset petog rođendana, 26. ožujka 1989, bacio se pod vlak u blizini Shanhaiguana, iza sebe ostavivši opus od oko 250 lirskih pjesama te nekoliko poema i pjesničkih drama. Iako su njegovi pjesnički tekstovi za života bili poznati, tek nakon tragične smrti, kada mu prijatelji i pjesnici Luo Yihe i Xi Chuan započinju uređivati i objavljivati pjesničku ostavštinu, Hai Zi postaje kultni pjesnik, kojega oduševljeno čitaju i idoliziraju naraštaji s kraja stoljeća.

„Bilo je to doba koje je uslijedilo nakon što su u kineskoj književnosti zabljesnuli takozvani 'magloviti' ili 'nepronični pjesnici' (朦胧诗人, menglong shiren), čija je poetika dijelom bila reakcija na ograničenja nametnuta Kulturnom revolucijom, koja je od poezije, i od književnosti i umjetnosti općenito, striktno zahtijevala služenje ideološkoj propagandi. Hai Zi nije bio dio toga kruga, iako je s njime imao poetičkih dodirnih točaka; na njega su, osim dakako cjelokupne kineske pjesničke tradicije, utjecali brojni zapadni uzori (…). U jednom sačuvanom ogledu kaže da se 'zauvijek zaljubio' u Hölderlina, od kojeg je 'naučio da je poezija vatra, a ne retorika'; nadahnjivao se Goetheom i Nietzscheom, divio se Shelleyju i Puškinu, poistovjećivao se s Rimbaudom.“ (Dinko Telećan)

Iz stihova Hai Zia, u prepjevu Dinka Telećana, iščitava se uzbudljiv dijalog daleke kulture s nasljeđem europskoga moderniteta.