Ivo Andrić

Ivo Andrić (Travnik, Bosna i Hercegovina, 1892 – Beograd, Srbija, 1975), veliki europski pisac, školovao se u Višegradu, Sarajevu, Zagrebu, Beču, Krakovu i Grazu gdje je doktorirao. Od 1920. do 1941. radio u diplomatskoj službi Kraljevine Jugoslavije u Rimu, Bukureštu, Grazu, Parizu, Madridu, Bruxellesu, Ženevi i Berlinu. Prve književne radove objavljuje 1911. Nakon zbirki Ex Ponto (1918) i Nemiri (1920) piše prozu u kojoj realistički opisuje povijesni i kulturni život Bosne. U romanima i novelama često se koristi kronikama i povijesnim činjenicama. Vrline su Andrićevih proznih djela stilska dorađenost, vještina psihološkog portretiranja i naturalistička uvjerljivost. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1961. godine. Andrićeva su djela prevedena na pedesetak svjetskih jezika. Važnija izdanja: Put Alije Đerzeleza (1920), Pripovetke (I, 1924; II, 1936), Gospođica (1945), Travnička hronika (1945), Na Drini ćuprija (1945), Prokleta avlija (1954) i Omer-paša Latas (1976).