Stanko Andrić

Stanko Andrić rođen je 1967. u Strizivojni kod Đakova. Diplomirao je francuski i latinski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1993), a magistrirao (1994) i doktorirao (1998) na Odsjeku za srednjovjekovne studije Srednjoeuropskog sveučilišta (Central European University) u Budimpešti. Od 1996. zaposlen je u Hrvatskom institutu za povijest – Podružnici za povijest Slavonije, Srijema i Baranje (Slavonski Brod). Bavi se srednjovjekovnom poviješću sjeveroistočnih hrvatskih pokrajina. Objavljuje znanstvene knjige i književnu prozu. Za svoju je prozu 2001. godine dobio nagradu Vladimir Nazor. Objavio je sljedeće prozne i esejističke knjige: Povijest Slavonije u sedam požara (1992); Enciklopedija ništavila (1995); Dnevnik iz JNA i druge glose i arabeske (2000); Slavonija. Sažeti vodič prirodnih i kulturnopovijesnih zanimljivosti (2004); Simurg (2005); Zavičajna čitanka. Slavonija u ogledalu svoje pisane baštine (2011); Szimurg. A szlavón élet regénye (mađarski prijevod: Valéria Szeli, 2016)