Sophia de Mello Breyner Andresen

Sophia de Mello Breyner Andresen rođena je 1919. u Portu, gdje je provela djetinjstvo. Njezino prezime Andresen potječe od djeda po ocu, danskog trgovca. Na Sveučilištu u Lisabonu studirala je klasičnu filologiju. Godine 1944. izlazi joj prva knjiga Poesia, koja ju je odmah učinila jednim od važnih poetskih glasova. Godine 1946. udala se za poznatog novinara i političara Francisca Sousu Tavaresa, a i sama je bila aktivna u katoličkom pokretu. Godine 1962. objavila je knjigu pjesama Livro Sexto (Knjiga šesta) u kojoj je kritizirala Salazarovu diktaturu. Nakon Revolucije karanfila 1974. izabrana je za zastupnicu u Ustavotvornoj skupštini na listi Socijalističke partije. Osim poezije pisala je i kratke priče, priče za djecu, drame i eseje. Contos Exemplares (Uzorite pripovijetke, 1962) jedno je od njezinih najpoznatijih i najčešće prevođenih djela. Godine 1999. kao prva žena osvojila je najugledniju portugalsku nagradu za poeziju Prémio Camoes. Dobitnica je i nagrade Teixeira de Pascoaes, španjolske nagrade kraljice Sofije za ibero-američku poeziju, nagrade Max Jacob Étranger i dr. Na portugalski je, između ostaloga, prevela Euripida, Dantea i Shakespearea. Umrla je 2004. i pokopana je na lisabonskom groblju Carnide, no 2014. Parlament je odlučio premjestiti njezine posmrtne ostatke u Nacionalni panteon.