Rainer Maria Rilke

Rainer Maria Rilke (1875.-1926.) jedan je od najutjecajnijih pjesnika njemačkog jezika 20. stoljeća. Studirao je povijest umjetnosti, književnost i pravo u Pragu, Münchenu i Berlinu. Nakon studija putovao je u Italiju, potom, s Lou Andreas-Salomé, u Rusiju (1899. i 1900.). Između ta dva ruska putovanja nastaje prozno djelo Priče o dragom Bogu. Od 1902.-1914. živio je u Parizu, a često je putovao (Italija, Danska, Švedska, Belgija, sjeverna Afrika, Španjolska). Za Prvog svjetskog rata živio je uglavnom u Münchenu, a od 1919. u Švicarskoj. Prvo stvaralačko razdoblje obilježavaju važne lirske zbirke Knjiga slika (Das Buch der Bilder, 1902.) i Časoslov (Das Stunden-Buch,1905.), te poetska proza Pjesan o ljubavi i smrti korneta Christopha Rilkea (Die Weise von Liebe und Tod des Cornets Christoph Rilke, 1899., objavljena 1906.). Najvažnija pjesnička zbirka srednje faze Nove pjesme (Neue Gedichte, 1907. i 1908.) označava prekretnicu u njegovoj poetici. Godine 1910. objavljuje roman Zapisci Maltea Lauridsa Briggea (Die Aufzeichnungen des Malte Laurids Brigge) koji postaje jednim od ključnih romana stoljeća. Slijede značajne pjesničke zbirke Devinske elegije (Duineser Elegien, 1923.), i Soneti Orfeju (Die Sonette an Orpheus,1923.). Prevodio je s francuskoga, talijanskoga i ruskoga (A. Gide, P. Valéry, S. Mallarmé, F. Petrarca, Michelangelo), a važan dio u njegovoj ostavštini zauzimaju eseji o umjetnosti i književnosti te korespondencija i pisma, poput slavnih Pisama mladom pjesniku (Briefe an einen jungen Dichter, 1903.-1908.).