Ivan Klíma

Rodio se 1931. u Pragu i sve do Drugog svjetskog rata nije znao da potječe iz židovske obitelji jer su mu roditelji prihvatili protestantizam. U vrijeme rata cijela je obitelj odvedena u koncentracijski logor Terezín. Te tri godine u logoru bile su presudne u njegovu životu – postao je opsjednut slobodom ali i odlučan u nakani da postane piscem. Knjige Ivana Klíme prevedene su na tridesetak jezika, pa čak i na kineski. Na zapadu su osobito omiljene i poznate njegove zbirke priča s autobiografskim elementima: Moja vesela jutra (Má veselá jitra,1979), Moje prve ljubavi (Moje první lásky,1985) i Moji zlatni zanati (Moje zlatá řemesla, 1990), te zbirke ljubavnih priča Ljubavnici za jednu noć (Milenci na jednu noc, 1964) i Ljubavnici na jedan dan (Milenci na jeden den, 1970); najčitaniji su romani Ljubav i smeće (Láska a smetí, 1988), Čekanje na tamu, čekanje na svjetlo (Čekání na tmu, čekání na svĕtlo, 1993) i Posljednji stupanj prisnosti (Poslední stupeň důvěrnosti, 1996), dok knjigu Sudac na kušnji (Soudce z milosti, 1986) zapadna kritika smatra najboljim istočnoeuropskim političkim romanom. Na hrvatski je bio preveden samo roman Ljeto ljubavi 1985.