Stéphane Mallarmé

Stéphane Mallarmé, jedan od najznačajnijih francuskih pjesnika, simbolist koji je uvelike odredio daljnji tijek poezije, rođen je u Parizu 1842. U petoj mu godini umire majka, a u petnaestoj dvije godine mlađa sestra Maria. Godine 1863. ženi se Mariom Gerhard s kojom će imati dvoje djece. Usporedno s dugogodišnjom karijerom nastavnika engleskog jezika koju započinje izvan Pariza nastavlja pisati poeziju koju piše odmalena, a od 1862. objavljuje u časopisima. Uz to piše i kritičke tekstove i eseje, a kasnije i prijevode s engleskog. Isprva pod snažnim utjecajem Victora Hugoa, Charlesa Baudelairea i Edgara Allana Poea, krajem šezdesetih godina, nakon duljeg perioda krize, iznalazi vlastitu, hermetičnu poetiku koja počiva na simbolu, jezičnoj inovaciji, glazbi i evokaciji. Sedamdesete seli natrag u Pariz. Kako bi obitelji osigurao nešto bolju egzistenciju, radi i kao novinar te uređuje časopis La dernière mode (Posljednja moda).

U svojemu domu od 1877. organizira salonska druženja utorkom, na kojima se okupljaju pjesnici, umjetnici i intelektualci toga doba, poput Paula Verlainea, Villiersa de l’Isle-Adama, Émilea Verhaerena, Georgea Rodenbacha, Julesa Laforguea, Jeana Renoira, Claudea Moneta, Edgara Degasa, Augustea Rodina, a kasnije i Paula Valérya, Andréa Gidea, Paula Claudela, Oscara Wildea… Godine 1879. nakon duže bolesti umire mu osmogodišnji sin Anatole, zbog čega ponovo pada u depresiju. Tri godine kasnije upoznaje Méry Laurent, omiljeni model njegova prijatelja Édouarda Maneta, koja će postati i njegovom muzom. Osamdesetih godina stječe priznanje u širim krugovima, nakon što na njega upozore Paul Verlaine i Joris-Karl Huysmans. Jednu od njegovih najpoznatijih pjesama, L’Après-midi d’un faune (Faunovo popodne), ilustrirao je Édouard Manet, uglazbio Claude Debussy, a koreografirao Vaslav Nijinski. Stéphane Mallarmé umro je u Valvinu 1898., ne dovršivši ono što je nazivao svojim Djelom (L’Œuvre) ili Knjigom (Le Livre), a koja je trebala sadržavati i njegov posljednji, kapitalni tekst, poemu Un Coup de dés jamais n’abolira le hasard (Bacanje kocki nikad neće ukinuti slučaj, 1897). Pjesme su mu na hrvatskom uvrštene u niz antologija. U prijevodu Zvonimira Mrkonjića 1976. je objavljeno Bacanje kocki, a ovo je prvo obuhvatnije izdanje Mallarméovih pjesničkih i esejističkih tekstova.