Petar Puhmajer

Petar Puhmajer diplomirao je povijest umjetnosti i engleski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2002. godine. Upisao je poslijediplomski studij povijesti umjetnosti na istom fakultetu te doktorirao 2012. s temom o baroknim palačama u Varaždinu. Od 2002. zaposlen je u Hrvatskom restauratorskom zavodu kao konzervator, od 2010. viši konzervator, a od 2016. konzervator savjetnik. Vodio je projekte konzervatorsko-restauratorskih istraživanja te samostalno, ili u suradnji, izradio više desetaka elaborata, studija i ekspertiza, obavljao stručni konzervatorski nadzor te koordinirao radove na nepokretnim kulturnim dobrima. Bavi se istraživanjem arhitekture 18. do 20. stoljeća. Autor je četiriju knjiga i niza znanstvenih članaka o povijesnoj arhitekturi i zaštiti kulturne baštine, a 2013. stekao je zvanje znanstvenog suradnika. Izlagao je na više domaćih i stranih znanstvenih skupova. Suradnik je na dvama projektima financiranih od strane Hrvatske zaklade za znanost: »Eugen Savojski (1663.–1733.) i gradovi-tvrđave jugoistočne granice Habsburške monarhije« pod vodstvom dr. sc. Katarine Horvat Levaj na Institutu za povijest umjetnosti te »Et tibi dabo: Naručitelji i donatori umjetnina u Istri, Hrvatskom primorju i sjevernoj Dalmaciji od 1300. do 1800. godine« pod vodstvom prof. dr. sc. Nine Kudiš na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Član je uredništva časopisa Portal i Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske te recenzent za nekoliko znanstvenih časopisa s područja povijesti umjetnosti. Bio je članom upravnog odbora ICOMOS Hrvatska, Znanstvenog povjerenstva Hrvatskog restauratorskog zavoda, Povjerenstva za dodjelu nagrade »Radovan Ivančević«, Povjerenstva za arhitektonsku uspješnost za Grad Veliku Goricu i član Kulturnog vijeća Grada Velike Gorice. Sudjelovao je u timovima Ministarstva kulture za očevid šteta na kulturnim dobrima nakon potresa u Zagrebu 2020. godine. Dobitnik je povelje Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske 2009. godine za suautorstvo knjige Palača šećerane u Rijeci.