Léon Bloy

Léon Bloy (1846. – 1917.) bio je francuski romanopisac, esejist, pamfletist i pjesnik, poznat i kao strastven apologet katoličke crkve i utjecajan u francuskim katoličkim krugovima. Nakon nesretne mladosti koja je obilježena agnosticizmom budućeg pisca, Bloy se 1864. zaposlio u Parizu. Ondje je 1868. upoznao ostarjela pisca Barbeya d’Aurevillyja, koji će presudno utjecati na njegov budući apologetski stav. Bloy je prijateljevao s umjetnicima poput pisca Joris-Karla Huysmansa, slikara Georgesa Rouaulta, filozofa Jacquesa Maritaina… S druge strane, stvorio si je zavidan broj književnih neprijateljstava, posebice nakon što je objavio roman “Očajnik”, žestok napad na racionalizam i na one za koje je vjerovao da vojuju u njegovim redovima. Uskoro je Bloy isključen iz književne zajednice svoga doba i prestižni autori poput Zole, Maupassanta, Renana i Francea zaratili su s njim. Bloy je autor dvaju romana, “Le Désespéré” (Očajnik, 1887.) i “La Femme pauvre” (Sirotica, 1897.). Objavio je dvije zbirke priča, deset knjiga eseja te je godinama vodio opsežan dnevnik koji je objavljen u osam tomova. Utjecao je na brojne autore, a među onima koji u svojim djelima otvoreno spominju taj utjecaj su Borges, Alejo Carpentier, John Irving, Charles Williams, Houellebecq. Bloyev apologetski pogled na Židove utjecao je i na zaokret u Katoličkoj crkvi u odnosu na njih, najoštrije ostvaren prilikom Drugog vatikanskog sabora. Papa Franjo spomenuo ga je pak u svojoj prvoj homiliji kao pape.