Davor Velnić

Odgojen na vlastitom iskustvu i nabit intezivnim sjećanjem, Davor Velnić se teško mirio sa svijetom i njegovom ponudom. Putovao je po Europi i Aziji, boravio u Londonu, Milanu i živio na Dalekom istoku, Kini i Hong Kongu, a sve kako bi na licu mjesta vidio i opipao što svijet doista nudi. Nepokorena narav i nepomirljiva misao zagledani u ovaj kotao prkosa, laskanja i preklinjanja, u mutne prizore ljudske slabosti, na vrijeme su ga odmakli od pomodnosti književnih trendova te stavili u nezahvalnu, ali dragocijenu poziciju nesvakidašnjeg pripovjedača, romanopisca, esejista, osporavatelja svakako i pomalo ratobornog usamljenika. Već u svojim prvim tekstovima Velnić je naslutio slabost razvikanog i pozlaćenog, tužno sjajilo predrasuda i njegove sljedbe. Postalo mu je jasno da je okružen gomilom i okorjelim oklijevalima, samo mnoštvom šaputavih čestitara i tek ponekim glasom ustrašena ohrabrenja. Velnićevi tekstovi, jednako književna fikcija ili diskurzivna proza, hrabro zahvaćaju neistražene prostore opće prihvaćenih predrasuda; svjedoče nagost svijeta i narcisoidnost preambicioznih, onih bez pokrića, i bijedu razmetljiva intelektualizma te čvrsto savezništvo samodopadnosti i ustrašenosti. Samo ponekad i tek ponešto, njegovo pisanje slijedi hrvatsku književnu tradiciju, ostatak su europski (svjetski) autori i vlastita licenca. Tek povratkom iz Kine 1992. godine, Davor Velnić je odlučio objaviti svoje rukopise, ali prvi naslov Otoci i sjećanja (1998.) nije se odnosio na svježe razdoblje provedeno u Kini i putovanja po Dalekom istoku. Tek poneka pripovijetka, kako bi dao naslutiti koliko toga još ima u rukopisu i kakva mu je namjera. I svi sljedeći naslovi kao da su izbjegavali kineske teme: roman Sveti prah (2000.), pravo je milenijsko djelo: Sveti Gral i sveta krv kao roman, ali objavljen dosta godina prije razvikanog Da Vincijeva koda (2003.)! Esej Čitajući Krležu (2001.) sjajno je napisana polemika s dugo odsutnim hrvatskim klasikom. Rasprava U iskonu glagoljice (2002.) odnosi se na neke teze o nastanku starog hrvatskog pisma glagoljice; s obzirom na Velinićevo otočko podrijetlo (Krk) to je posve razumljivo, svojevrstan dug prema tom prvom hrvatskom pismu. Zbirka pripovijedaka Šest od šest (2004.) tek je uvod u roman Pola suze (2007.) o talijanskim lutanjima triju Hrvatica za vrijeme Domovinskog rata i njihovoj potrazi za boljim životom i nepokorenim ambicijama. Knjiga eseja Nije namjerno (2008.), u kojoj se autor bavi povijesnim osobama i događajima: Noamu Chomskom, Henry Louisu Menckenu, Günteru Grassu, Franju Asiškom, Irini Aleksander, hrvatskim klasicima Vladanu Desnici, Slobodanu Novaku i Miroslavu Krleži... imala je velik odjek. Davno u hrvatskoj književnosti nitko nije tako brutalno iskreno izoštrio sliku drugačijeg pogleda na ljude i događaje. Iz vrlo oštre polemike u Vijencu i dnevnom tisku rodila se nova knjiga eseja, Krajolici zla (2013.) u kojoj se isprapliću žestina i lirski ulomci, sva stilska dorađenost Velnićeva pisanja i složenost njegova fulminantna karaktera. Na osnovu preciznih i iscrpnih bilježaka, nastalih tijekom života u Kini (1988. – 1992.) Davor Velnić oživljava dramatično razdoblje u knjizi Kineski šapat (2013.) Knjiga je čudesna, ali nije putopis već esejizirano promišljanje sudara Istoka i Zapada. Jedan dobro odmjeren pogled izdaleka, iz Kine, na već posustalu judeokršćansku civilizaciju 20. stoljeća i najavu intezivnog 21. stoljeća. U Maloj knjižnici DHK godine 2016. objavio je polemičan naslov Dno je uvijek dublje, esej o književniku Grgi Gamulinu, poglavito o njegovi remek-djelu Ilarijin smiješak. Davor Velnić dugogodišnji je član Matice Hrvatske i Društva hrvatskih književnika. Kao glavni urednik Književne Rijeke (2003. – 2010.) uveo je taj knjiženi časopis u sam vrh hrvatske književne periodike. Za nakladnika Maticu hrvatsku priredio je i uredio Sabrana djela Slobodana Novaka (2008. – 2012.) u osam svezaka. Uredničke poslove radio je kod mnogih nakladnika: DHK, Zagreb; Alfa, Zagreb, Matica hrvatska, Zagreb, Glas Koncila, Zagreb, Rival, Rijeka; Adamić, Rijeka; Rival, Rijeka i drugi. Autor redovito objavljuje u hrvatskoj književnoj periodici: Republici, Književnoj Rijeci, Vijencu, Rivalu, Novoj prisutnosti, Novom Kamovu...