Vjenceslav Novak

Vjenceslav Novak (Senj, 1859. – Zagreb,1905.) hrvatski je književnik, glazbeni pisac i skladatelj. Školovao se u Senju, Gospiću, Zagrebu i Pragu, a radio je kao nastavnik glazbe i urednik časopisa. Nakon pjesničkoga početka, u prvim pripovijetkama, neoromantičarskoga tona, tematski je vezan uz rodni Senj i njegovu okolicu (Podgorske pripovijetke, 1889.). Približava se realističkoj poetici te u kasnijim novelama tematizira socijalna pitanja (Nezasitnost i bijeda, U glib, 1901; Iz velegradskog podzemlja, 1905.). Najuspješnijim djelom smatra se roman Posljednji Stipančići (1899.), obiteljska saga u kojoj se političke i društvene promjene prelamaju u sudbini pojedinaca.