Albert Camus

Albert Camus francuski je filozof, romanopisac, dramatičar, esejist i dobitnik Nobelove nagrade. Ostao je poznat po posebnom načinu pisanja doživljaja ljudskog postojanja, budući da je modernog čovjeka smatrao čudovištem. Albert Camus se rodio 7. studenog 1913. godine u Mondoviji, gradu u Alžiru. Albert dolazi iz obitelji miješanih korijena, dok je majka s Mallorke, očeva obitelj potječe iz pokrajine Alsace u Francuskoj. Godine 1936. uspio je diplomirati filozofiju obranom rada na temu neoplatonizma i kršćanske metafizike. U ovom dijelu života puno je vremena posvetio čitanju Malrauxa, Nietzschea, Pascala, Kierkegaarda i Epikteta. Albert je 1957. godine dobio Nobelovu nagradu, a nakon Rudyarda Kiplinga bio je druga najmlađa osoba koja je dobila tako vrijednu nagradu. Nagrada mu je po njegovom mišljenju službeno uručena na temelju djela "Razmišljanja o giljotini", a ne za roman "Pad".Tijekom 50-ih godina Camus je najveći dio stvaralaštva posvetio pravima čovjeka, a dvije godine kasnije odbija suradnju sa svjetskom organizacijom UNESCO, da bi 1953. godine prosvjedovao protiv represije Sovjetskog Saveza. Čitavo njegovo stvaralaštvo temelji se na ideji koliko je ljudska sudbina apsurdna. Zbog toga je odlučio suprotstaviti stvaranje prema apsurdnosti po kojoj svijet funkcionira. Cijelo se vrijeme trudio istaknuti negativan utjecaj koji je grad imao na suvremenu civilizaciju, a koja je u međuvremenu izgubila svaku povezanost s prirodom. Među djelima treba izdvojiti ciklus apsurda: roman "Stranac" (1942.), esej "Mit o Sizifu" (1942.) te dramu "Kaligula" i ciklus pobune: roman "Kuga", esej "Pobunjeni čovjek", drama "Opsadno stanje", drama "Pravednici".

Albert je poginuo u automobilskoj nesreći jugoistočno od Pariza, 4. siječnja 1960. godine.