Siniša Škarica

Siniša Škarica rođen je 22. veljače 1946. u Šibeniku. Kao gimnazijalac s vršnjacima 1962. osnovao je prvi rock sastav u Dalmaciji, VIS Magneti, a tijekom 60-ih član je grupe Mi, jedne od najuspješnijih u ex-yu rocku. Diplomirao je pravo na zagrebačkom sveučilištu 1974. Iste godine zapošljava se kao urednik naklade u Jugotonu, Prvi je urednik Jugotonove pop-rock redakcije (1979). Glavni je i odgovorni urednik tvrtke (1985 – 1991), Croatia Recordsa (1991 – 1997); pop i rock glazbe u Orfeju Hrvatske radio-televizije (1997 – 1998), potom pomoćnik predsjednika Uprave u matičnom CR-u (1999 – 2007), a od 2008. do 2011. predsjednik je Instituta hrvatske glazbene industrije. Višestruki je dobitnik Porina kao autor i urednik tematsko- povijesnih i kompilacijskih izdanja. Godine 2002. uručen mu je tzv. „životni Porin“ „za poseban doprinos hrvatskoj diskografskoj industriji“, a 2017. dobio je i Nagradu za životno djelo Grada Šibenika. Godine 2006. dobiva nagradu HDS-a „Josip Andreis“ za Kad je rock bio mlad – Priča s Istočne strane (1956. – 1970.), kao najbolju knjigu s područja glazbene publicistike i muzikologije (2005., VBZ). Šesterostruki CD-box, koji izlazi zajedno s knjigom, pored Porina osvaja i bosansko-hercegovački „Davorin“ za najbolje tematsko-povijesno izdanje u regiji. Napisao je zajedno s Dušanom Vesićem monografiju Bijelo dugme 1974. – 1988. (Croatia Records, 2014). Godine 2017. u izdanju Croatia Recordsa objavljuje Tvornicu glazbe – Priče iz Dubrave, knjigu prvu (1947. – 1969), a 2019. knjigu drugu (1970–1989), s trećom u pripremi (za razdoblje od 1990. do 2020), svojevrsna su biografija hrvatske i ex-yu diskografije.