Jaan Kross

Jaan Kross (1920.-2007.) najistaknutiji je i najprevođeniji estonski pisac. Pohađao je Sveučilište u Tartuu, gdje je 1944. diplomirao pravo. Ondje je predavao do 1946. te ponovno 1998. Godine 1944. uhitili su ga Nijemci i zatvorili na šest mjeseci, a 1946. sovjetska ga je vlast deportirala u sibirski gulag. Vrativši se iz logora 1954., profesionalno se počeo baviti pisanjem. Već je 1936. u časopisima za mlade počeo objavljivati pjesme i kratke priče. Njegovi romani i poezija, koji se bave odnosom istine, ludila i moći, prevedeni su na 23 jezika, a njegova su djela širom svijeta prodana u više od milijun primjeraka. Krossa se smatra zaslužnim za oživljavanje žanra povijesnog romana u Estoniji. Opisi povijesnih sukoba između Estonaca i baltičkih Nijemaca metafora su suvremenog otpora sovjetskoj okupaciji. Osim što je plodan autor, Kross je poznat i kao prevoditelj, između ostaloga djelâ Shakespearea i Brechta. Godine 1995. odlikovan je njemačkim visokim državnim priznanjem za zasluge u razvijanju odnosa između Njemačke i Estonije te je tako postao prvim Estoncem koji je primio takvo priznanje od uspostave estonske neovisnosti. Godine 1996. dobio je najviše estonsko državno odlikovanje. Više je puta bio nominiran za Nobelovu nagradu za književnost. Važnija djela: Careva luda, Kolme katku vahel(Između tri kuge), Professor Martensi ärasõit (Odlazak profesora Martensa), Wikmani poisid(Wikmanovi dječaci), Väljakaevamised (Iskapanja), Mesmeri ring (Mesmerov krug), Tahtamaa(2001.), Paigallend (Hodanje zrakom), Omaeluloolisus ja alltekst (Autobiografija i podtekst), Vandenõu (Urota i druge priče).